Rezultati po tagu: društvo

U kakvom to svijetu živimo? Mislim da sam jučer to pročitao barem stotinu puta. Pitanje koje se svaki put pojavi u trenucima kada nemamo adekvatan odgovor.

Zato je to nekad bilo bolje, to nisu bili filmovi, to su bile melodrame. Danas su... novac. Klikovi. Broj pretplatnika na Disney+ i Netflix servisima.

Razlika između nas ovdje i njih vani je što oni ne gube ni kad se čini da daju previše, a mi gubimo i kad naizgled ne dajemo ništa, čak i kad uzimamo.

U nas se u mirovinu odavno već ide sa 65, a kako je krenulo, nećemo je ni doživjeti uskoro.

Na neku foru još uvijek toliko vjerujemo u tu rečenicu iz naslova, da se i sami često zateknemo kako smo je upravo izgovorili.

U zadnje vrijeme sam nekako sklon stvari gledati isključivo sa svjetlije strane. Čak i mali tračak svjetlosti, mali znak da postoji neko svjetlo u mraku, dovoljno mi je da kažem da je nešto ipak OK.

Priznali mi to ili ne, svi imamo crva u glavi, koji se hrani svakodnevno. I to ga hranimo mi sami, svojom vlastitom rukom, smješkajući se dok on proždire ono malo čovjeka u nama.

Dva đikana odlučila su iskoristiti vas za vlastitu zabavu, kao meso za klanje na javnoj cesti. Ovog puta bili su to Krstići, Bog im dao mirnu Vječnost. Ali ste mogli biti i vi.

Vi danas živite identitet koji su nam nametnuli stranci. Kolonijalističke sile, samostalni dileri sreće i kredita...

Ako ste se ikad upitali zašto mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine, to nije zbog Grabovice, Ahmića, Kazana... Mladi odlaze zato što ovu nepravdu kakva je samo prozirna na primjerima ove dvije presude ti mladi vide svugdje.

Nekoć su ferijalci govorili – upoznaj domovinu da bi je više volio! Koliko predrasuđujemo, koliko (ne) znamo ovu zemlju, njene ljude, koliko (ne) putujemo – toliko se i volimo!

''U izvještajima Europske komisije naglašava se da je u BiH posljednjih godina zabilježen mali napredak na poboljšanju medijskih sloboda i potrebno je da BiH više učini na tom planu. Zakon o slobodi pristupa informacijama...''

Opet prazne tribine stadiona. Nije moguće da smo u godinu dana napravili puni krug, i vratili se na početak, k'o izgubljeni u snijegu? Baš kakav je padao sinoć u Bergamu.

Ono što je misao vodilja ovdje jest da bismo se mnogi mi odvažili biti Džeme da očekujemo kako će nam se grad odužiti stanarskim pravom ili kakvom sličnom pogodnošću. No, nije u tome bit.

Lupiga piše i kako je Pezić zapravo daija, odnosno ''predavač'' koji poziva u vjeru.

Mi smo društvo koje još nije dalo odgovor na pitanje jesu li navijački incidenti uzrok ili posljedica? Po običaju, čak i kad dajemo odgovor, dajemo ga pogrešno.

Novo normalno je nova elita. Baš na način kako su imućni drkoši pedesetih izmislili briljantin i brze spidster automobile, šezdesetih djecu cvijeća i narkotike, sedamdesetih vw westafliju i winnebago, osamdesetih poderane hlače

Fondacija za socijalno uključivanje u BiH i Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju u pripremi strategija socijalnog uključivanja čije usvajanje bi predstavljalo značajan korak ka smanjenju siromaštva i unapređenju socijalne inkluzije.

"Znakovito je da se u vremenu kad se pokušavalo i pokušava obitelj kao instituciju obezvrijediti, vraćamo ponovno toj osnovnoj stranici ljudskoga društva - obitelji. Obitelj nas spašava", poručio je Bozanić.

Znanstvenici Teksaškog sveučilišta u Austinu (UT Austin) u jednoj studiji su potvrdili što bi trebala biti dobra vijest za sve one koji nikada nisu željeli biti prevrtljivci kako bi uspjeli u karijeri i životu.

Provođenje dužeg vremena zatvoreni u kući s ograničenim izvorima, zanimacijama i društvenim kontaktima može imati posljedice na psihičko zdravlje.

Ovaj virus od kojeg vam se gaće tresu može i valjati, već se pokazao kao lakmus papir koji označava svaku rupu u ovom društvu šupljem k'o pokvaren zub. Ali, hajde prvo provjerite smrdi li i vama iz usta?

Čak i ako ste zdravi i mislite da vas koronavirus ne bi životno ugrozio, socijalno distanciranje ne štiti samo vas već i one ranjivije koje biste mogli zaraziti.