Rezultati po tagu: Boris Čerkuč

Gledajući sve ovo oko eura u Hrvatskoj, pitam se zašto Bosna i Hercegovina čeka? Kome mi više glumimo s konvertibilnom markom? Zašto ne uvedemo i mi taj euro? Nećemo? Ne znamo? Ne da nam se? Ili se, možda, nas kandidate ništa i ne pita?

Zbilja ne znam nikoga tko je na Novu godinu prestao pušiti ili tko je za Novu postao bolji čovjek. To se događa nekim drugim danima u godini, kad je čovjek trjezniji i savjesniji.

Na neku foru još uvijek toliko vjerujemo u tu rečenicu iz naslova, da se i sami često zateknemo kako smo je upravo izgovorili.

Finale zadnjeg Svjetskog prvenstva, već u ranoj fazi primjene VAR tehnologije, izazvalo nam je dileme – čemu, ili bolje reći kome, zapravo, služi ta nova tehnologija?

Mostar me u zadnje vrijeme, priznajem, oduševljava. Čime? Nevjerojatno lijenim reagiranjem na žestoke podražaje! Mostar kao flegma grad, cool city? Nevjerojatno, ali da!

Kad ti nogometni fan u kući kaže kako je nogomet život, ponekad i više od toga, i kako je red da se skloniš ispred televizora, nemoj ga odmah prerezati popola onim pogledom. Ima tu i nešto istine. I više nego se misli.

Možete mi ga probati smučiti. Možete ga i bojkotirati, ili, kao i svaki put, izraziti gađenje spektaklom u kojem se ganja napuhani mjehur. Uzaludan vam je trud, a reći ću vam i zašto.

U zadnje vrijeme sam nekako sklon stvari gledati isključivo sa svjetlije strane. Čak i mali tračak svjetlosti, mali znak da postoji neko svjetlo u mraku, dovoljno mi je da kažem da je nešto ipak OK.

Ponekad se najkompliciranije stvari mogu objasniti na najjednostavniji način. No, to ne znači kako će najbolje rješenje svima biti i najidealnije.

Suštinski, Mercedes ne prestaje biti Mercedes ako mu skineš oznake. Niti će Fićo postati Mercedes ako mu na nos turiš Mercedesovu zvijezdu. Kod nas tako navalilo na simbole, a suština hrđava i masna.

Što se pješaka u Mostaru tiče - zebre su u Africi, a cesta se prelazi po navici i ćeifu. Semafor je dosadan i neka svijetli nekom drugom, a zelena površina je tu da se čim prije pogazi, pogotovo ako je neko cvijeće u pitanju.

Prošlo je previše vremena od kad sam zadnji put pisao o fenomenu izgradnje ceste i kružnog toka na Smrčenjacima, a tamo su se, u međuvremenu, stvari samo još više zakomplicirale.

Da je Preporuka Europske komisije stigla prije deset, petnaest, a pogotovo prije dvadeset godina, bila bi to euforija. Danas, ne znam mogu li uopće pronaći pravu riječ. Nešto između ništa i nigdje. I pomalo nikuda.

Da me se rezultati izbora osobno ne tiču, jer ipak živim u ovoj zemlji, uživao bih u ovom cirkusu neizmjerno. Ovako, kako me se tiču, ipak se ponekad, malo, ali sasvim malo, i zabrinem.

Priznali mi to ili ne, svi imamo crva u glavi, koji se hrani svakodnevno. I to ga hranimo mi sami, svojom vlastitom rukom, smješkajući se dok on proždire ono malo čovjeka u nama.

Ne znam koje već po redu izbore slušam kako je vrijeme za promjene, a odavno nisam sigurniji kako ni ovaj put promjene neće doći. No, nikad me nije bilo manje briga zbog toga.

Možda je poneki naivčina još i gajio neku nadu, ali u ovom trenutku posve je jasno da je kampanja svedena još jednom na najsiroviju varijantu – mi i oni. I koliko god da vam se pred očima prikazuje boja i opcija, uvijek završi na crno – bijelom.

Preživjeli ste 2008. godinu, je li tako? Preživjet ćete onda i ovu, a i iduću godinu, akobogda i još puno njih, pogotovo ako me pitate zašto baš 2008.?

Sjećate li se starog hita YU Grupe, onog o leptirima koji iznova u istom krugu napadaju vazda istu uličnu svjetiljku, koja ih na kraju sprži u svom sjaju, kojim ih je privlačila? Eh, kakvi levati! Leptiri, ne YU Grupa.

Iako tamo odem puno rjeđe od prosječnog Mostarca, smatram kako je Mepas Mall objekt koji je potpuno promijenio grad. Uostalom, zamislite da ga nema, da je ondje još uvijek ono što je prije bilo, i mislim da vam je samo to dovoljno.

Zlatna, čudesna, nevjerojatna Lana Pudar radi dvije stvari istovremeno. Pobjeđuje protivnike i nadilazi okolinu iz koje dolazi. Mislim da je krajnje vrijeme da se, Lani u čast, pobrinemo za tu okolinu.

Tko god misli da je uređen sustav ikada ovdje bio iznad veza i poznanstava, vara se grdno. To ne znači da je sve crno, ali ponekad, eto, bolno se prisjetimo kako stvari stoje.

Digitalna transformacija Balkana samo je promijenila nijanse, a princip je vazda isti. Umjesto nekadašnjih stadionskih spektakularnih konvencija, sada glasno sudjelujemo u procesu iz tišine vlastitog doma.