Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Oni što ne nude ostavke, oni što peru ruka na svim slavinama iz kojih neprestano teče, zaboravljaju da mladost ne može snositi svu krivnju za svoju prazninu i ispraznost življenja.

Prijeti sila koja nema ni vatrogasnih vozila svima onima koji pomisle rascjepkati državu.

Uniformirani kladioničari pokazali su brutalnost u Mostaru kad su pretukli mladića pred zgradom jer je prekršio policijski sat.

Anesteziolozi su pisali Prvoj Dami U Mantilu kako respiratori kojih se ona ne sjeća nisu dobri za korištenje te da ubijaju pacijente. Jaranski, nema šta.

''Hvala Srbija. Mi volimo Srbiju'', viklala je sretno cijepljena Sarajka iz automobila u mikrofon banjalučke televizije. Poraz je to naskakanom i vječno nasanjkanom patrioti kojeg, skakao ne skakao, Bosna nije cijepila.

Statistika kaže kako građani više nemaju sredstava za život od prvog do prvog. Uskoro neće imati ni za od prvog do drugog.

Kaže Vjekoslav Mandić da želi biti primjer drugima. Nije se sjetio biti primjer kad je u pitanju posao kojeg mu plaćaju oni što ga ne vide.

Bitno je da institucije rade svoj posao. Nije bitno kako.

Zamolio je čelnik HDZ-a BiH medije da malo pozitivnije pišu dok se on i lider SDA dogovaraju o vlasti u Federaciji i Izbornom zakonu.

Opet se razvlače priče o prioritetima u Mostaru, o prodavačicama grada, o kaljanju Armije koja kao da je iz pušaka ispaljivala kikiriki i o tome tko više voli BiH a tko Sebiju Izetbegović.

Licemjerje je, naravno, opet procvalo. Zaboravlja se da se OHR nekada zvalo upomoć iako ga se sad mrška, zaboravljaju se zakletve ''da nikad s njima'' i da nitko nikom neće dozvoliti da se igra gradom.

Netko je nekoga stisnuo pa se odmotava klupko u slučaju Memić. Malo koga brine što nam sve ufoteljeni mogu načiniti od života i smrti.

Da se u nas sve radi s pjesmom dokazuje i vijest da je nekadašnji pjevač postao savjetnik ministra obrane. Mi ionako uvijek govorimo da ne volimo pucati.

Srbi su, dakle, prema Velikom Misliocu, loš narod jer slijede lošeg vođu. Koga i kakvog slijede Bošnjaci i za kim lutaju Hrvati?

Ako jadikovku za hladom usporedimo s buntom građana u Banja Luci kad su štitili Picin park, ekološki bunt u Mostaru može se samo nazvati picinim dimom.

U zemlji neprebrojanih nezaposlenih, netko je prebrojao da će nestati 3.000 rudara. Nitko neće da kopa osim onih što nas ukopavaju.

Godina je počela krikovima. Zidovi na kojima kujemo srculenca i lajkove, po kojima šaramo miševima i zauzimamo pozu da bi nam bilo udobnije u lažnom životu nemaju veze sa stvarnošću.

Sapunica, koja je trajala, 12 godina, nastavlja se. Nakon izbora u Mostaru i nakon što su se svi proglasili pobjednicima, kreće proglašavanje izdajnika.

Nakon što smo odmahali zastavom države, koja ionako u puno institucija stoji naopako u čast valjda naše napakosti, kreće mahanje ikonom.

"Poezija mi se vrti oko nogu poput umiljatog mačka i nikako me ne pušta unatoč izletima i u druge žanrove i u druge poslove. Da nije bilo ove nagrade, vjerojatno bi sva ona ostala zatvorena u mojim bilježnicama", kaže Jurič...

Stranci su sjeli Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića za stol kako bi pričali o izmjenama izbornog zakona. Nikada nećemo saznati koju su jezikovu juhu jeli na večeri sa slušalicama.

Dok Mostarcima nitko nema namjeru objasniti kako to glasovati, pogotovo ne onima koji to nisu nikad u životu radili, trpaju se glasovi onako kako kome paše. Zaokruživanje u BiH očito vrijedi samo u kladionicama.

Uvijek je netko morao držati tu mlitavu tvorevinu za ruku i tepati njezinim umišljenim bogovima i razmaženim robovima kako bi puzali naprijed. Do prvog prolijevanja krvi.