Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Zna se da postoje zajamčena radna mjesta ''na budžetu ili javnom preduzecu'' i da se s njih ne odlazi čak i onda kad se na njih ni ne dolazi.

Još jedna priča završila je ehom tupila, a prosuta obećanja još su jednom dokazala kako se narodu i narodima u BiH može svašta reći bez posljedica.

Sipale su se, na svim razinama i na svim krajevima zemlje u kojoj su ukradeni i djetinjstvo i mladost, i zrelo doba i starost, umiljate riječi o znanju…

No, živ čovjek, koji nije umno ubijen i slijep za budućnost, svjestan je da od bilo kakvog veličanja koje će postati teret a ne olakšanje nitko nema koristi. Ponajmanje živi. Mrtvima je svejedno...

I dok će neki drugi svijet gasiti žeđ vodom s Mjeseca, u BiH se gase životi, jedan za drugim i to ne od smrti, nego od ovakvoga života.

Dok se s jedne strane marketinški dobro isplative mržnje razvikuju na sva zvona, s druge se strane, pod krinkom nekih usamljenih ispada, šuti i bira razloge za prešućivanje.

U BiH je, pokazalo je jedno istraživanje koje je palo u sjenu mobitela i limuzina, nemoguće kreirati zdrava radna mjesta. Stoga će BiH pojesti samu sebe.

Mazanje je to, jadno i nespretno, očiju domaćoj i svjetskoj javnosti. Skrivanje je to nedoraslosti aparata svih razina da se bori s bilo kakvim izazovom...

Dobili smo još jednu poskočicu prema kojoj ćemo morati dokazivati ljubav i na osnovu koje će nam vagati domoljublje, dobrotu i ljubi-(ubaci_ime)-izetbegović.

Divni su načini na koje svijet za nas čuje. Najnoviji je sa stomaka nekog kafanskog huligana.

Ne treba biti toliki pametnjaković pa podvući crtu pod izgubljene četiri godine našeg života. Nije se napravilo ništa. Dobili smo samo nekoliko udaraca po džepu i bezbroj šamarčina po glavi.

I dok se krpi nezakrpljiva mostarska rupa, na Marsu je pronađena voda. Ako u Svemiru bude trebalo raditi na kolektorima, znamo koga trebaju zvati.

Nije nam dugo trebalo da slavlje zbog hrvatskog nogometa pretvorimo, nakon nekoliko dana medijske pristojnosti, u novo bojno polje...

Samo je trebalo spustiti laktove, protresti mišiće i podsjetiti pamet da nitko ne vrijedi bez onog pored sebe i da borba nema smisla ako jogunjavo srljaš samo za sebe i za u sebe.

I dok je Mamićev glas putovao u nebo, objavljena je i vijest kako je nama u BiH dobro samo mi to ne znamo. A nećemo znati ni o čemu su pričali Milorad Dodik i Dragan Čović.

Ubilo je, zavapio je Dodik, dvoje novinara besmrtnost Republike Srpske i po direkcijama iz Londona, naoštreni britanskim špijunskim oštrilima, spremni su srušiti nesrušivu Srpsku.

Mostar je na tek dovršenom projektu dobio još jednu rupu. Građani gledaju kako im se pred očima raspada milenijski projekt. Odgovorni, kao i obično, šute, a izjave ako se i dadnu skrivaju se po medijima kao namješteni tenderi.

Redovito se u ovoj zemlji, koja postoji samo da hrani one što se nekako zaokruže na listovima, sve što je bitno za čovjeka strpa u dva, tri mjeseca pred izbore pa se škare podmazuju i oštre za vrpce.

Pojavila se misteriozna mapa rasporeda migranata po BiH. Mapu nitko nije vidio. Mapu ''kriju'' i oni što su ju ''dostavili'' medijima. Jezici u BiH se ne kriju i ne štede. S mapom i bez mape.

Malo će tko na iznajmljenim silnim ekranima podvući crtu pod obećano s prošlih stranačkih predizbornih cirkusa. Malo tko jer je toga malo.

Završila je sapunica. Sebija Izetbegović službeno je objavila kako neće u utrku za članicu Predsjedništva BiH. Kaže kako ima puno toga uraditi u zdravstvu i da će nastaviti ''daljnji rad za dobrobit države BiH''.

Država kaže kako ''kriza raste na intenzitetu i ona je kompliciranija''. I onda država šuti. Prespavala je subotu, a nedjelju gledala sarajevski sultan-show...

Žalosno je bilo čitati navijačke komentare o novim sukobima u Siriji gdje se ovog puta otvoreno miješaju strane sile nakon skrivenih miješanja i stvaranja kaosa.