Rezultati po tagu: Hrvatski pjesnik

U Marseilleu je na skupu francuskih intelektualaca Jama proglašena jednim od najvećih književnih dostignuća s ratnom tematikom. Veliki Picasso je načinio bakrorez za jedno od mnogih izdanja ovoga značajnoga djela.

Djelo Nikole Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze.

Kaštelanovo je pjesništvo od početka usmjereno ostvarivanju sklada sadržaja i izraza, objedinjujući u sebi ukupnost pjesničkih postupaka moderne hrvatske poezije te dosežući njezine sâme vrhunce.

Nakon što se u potpunosti posvetio pisanju neprestano živeći u siromaštvu, ali je unatoč nesređenim egzistencijalnim prilikama ostavio plodan i iznimno značajan književni opus.

Svoj život posvetio je književnosti, s onu stranu građanskih konvencija i karijere, a posjedovao je neiscrpnu erudiciju, kojom je prožet sav njegov ogromni opus.

Pjesničke zbirke "Lelek sebra" (1920) i "Kolajna" (1926) nastale su u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja.

U književnosti se javio 1922. pjesmom "Tužna jesen" u Omladini, pod pseudonimom Margan Tadeon. Pod svojim imenom objavljivao je od 1930. Opredijelio se za zavičajnu i intimnu tematiku.

Zbirka "Preobraženja", izdana 1920. godine, ima 48 kratkih pjesama čiji su stihovi oslobođeni dotadašnjim pravilima i podređeni su isključivo osobnom dojmu, a pritom su bili grafički posloženi po središnjoj osi, što je bila revolucionarna novost.

Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik.

Kada se vratio iz Rima neko je vrijeme proveo u Zagrebu i družio se s književnicima koji su pratili nazore pravaške političke orijentacije. U tom je periodu počeo pripremati prvu zbirku pjesama "Bugarkinje".

U Vidinu pjesništvu prevladava nekoliko konstantnih motiva, osobito opsesivan motiv smrti. Druga učestala tema čežnja je za zavičajem i krajolicima djetinjstva, osobito intenzivirana u emigrantskom razdoblju.

Upravo na 90. rođendan jednog od najvećih živućih hrvatskih pjesnika u izdanju Školske knjige izlazi njegova "Gora oko dvora", začudna zbirka dnevnih/dnevničkih zapisa.

Modernistička posvajanja folklornoga stila posredovana su iskustvima s lirikom Federica Garcíe Lorce. U zbirci Ustoličenje (1965) Pupačić se okrenuo grafičkoj ornamentici po ugledu na Preobraženja A. B. Šimića, a izraz mu je postao apstraktniji.

Zanimljivo je navesti činjenicu – jedan od najvećih hrvatskih pjesnika pao je razred, u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji, i to - iz hrvatskog jezika.

Prvu zbirku pjesama "Lirika" objavio je 1930.; 1934. sudjelovao u zajedničkoj zbirci "Lirika grude", koja reafirmira kršćansku duhovnost i vrjednote hrvatskoga sela, a 1936. objavio je zbirku "Angelusi", koja zrači introspekcijom duše pred Kristom...

Melanhonični, otmjeni i dekadentni štimung, krajolici izdvojeni iz svakodnevnice, prigušene boje i fine nijanse, milozvučna i gotovo svečana akustika – sve su to elementi upisani u Šimićevo pjesništvo.

Za života su mu objavljene četiri knjige: drama 'Tamara', zbirka pjesama 'Četiri grada', pripovijesti 'Začarano ogledalo' i 'Ispovijed', a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini.

Šop je rođen u Jajcu 19. kolovoza 1904. godine, a komparativnu književnost diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Preminuo je 2. siječnja 1982. godine u Zagrebu.

Ivan Goran Kovačić je potkraj 1942. s prijateljem Vladimirom Nazorom otišao u partizane, a ubili su ga četnici, nakon što se bolestan sklonio u istočnobosansko selo Vrbnicu kraj Foče.

Kao jedan od proljećara osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.

Nakon povratka u Hrvatsku, Maruna postaje jedan od najoštrijih kritičara hadezeovske vlasti. Do svoje smrti 14. lipnja 2007. u KB Dubrava, Maruna je obnašao dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Čile.