Rezultati po tagu: Književnici za Bljesak

Kroz razdoblje od jednog stoljeća, Ines priča o gradu kroz prizmu njegovih pisaca i pjesnika kao i običnih malih ljudi koji su živjeli i disali upravo za Mostar.

Književnica Jagoda Iličić preuzela je rukovodeću ulogu u Društvu pisaca BiH u iznimno izazovnom trenutku. U jednome trenutku čak je ponudila svoju ostavku, ali su članovi u velikom broju iznistirali na njezinu ostanku na čelu ove književne udruge...

Kakav je položaj i sudbina književnih manifestacija u BiH? Pitanje je to koje smo uputili nekolicini eminentnih pisaca u našoj zemlji. Svjedocimo smo, naime, pojavama kao što su: smanjena sredstva za kulturu, nedostatak interesa publike za knjigu...

Sviđa mi se poređenje pjesme sa kućom. Vodeći se njime, doći ćemo do toga da pjesma za osnovu treba imati svoj temelj, ili utemeljenje, svoje tijelo i krov. Da treba biti podignuta sa osjećajem za funkcionalnost, mjeru i sklad.

''Negdje sam rekao da u životu najbolje stoje sjećanja i ta mi se konstatacija i dalje sviđa. Ne zato što su postojana, nego baš suprotno - što se mijenjaju'', kaže za Bljesak.info autor romana 'Ja sam'.

Lutala sam od izdavača do izdavača, kao kakav književni početnik, sve dok nisam naišla na sjajnog pjesnika i urednika, Dragu Glamuzinu, koji mi je objavio roman „Igrač“. Ali tek sa 70 godina, romanom „Divjakuša“ postala sam šire poznata...

Miljenko Jergović, jedan od najvećih pisaca ovog dijela svijeta, u intervjuu za Bljesak.info o književnosti i životu, o ljudima i biskupima, o Sarajevu i BiH, o sebi i o nama…

Želja mi je da Matica postane mjesto na kome se na znanstveni utemeljen način sučeljavaju mišljenja o svim bitnim društvenim, kulturnim, prosvjetnim i gospodarskim pitanjima.

Ako je netko zaboravio američke ili njemačke tenkove na pijaci ARIZONA, imat će, čini se, priliku da ih opet vidi….

"Pjesnik u meni, kod tolikog beskraja, živi u svom svijetu, u svojoj samici. Danima i noćima povučen. Onda dođe po njega glumac pa ga izvede među ljude da svoj dah ne troši samo na pisanje već da malo i s ljudima zajedno diše"

Biblioteka koju posjedujem broji oko 3000 knjiga i 500 različitih časopisa. Tu je i 250 Kur'ana i to je, koliko mi je poznato, najveća privatna kolekcija Kur'ana na Balkanu. Da se razumijemo-u biblioteci se nalaze i druge svete knjige.

"Ne postoji škola za pisce, naročite ne za pjesnike, kao što postoji za slikare, glumce i sl. Iako se može biti i slikar i glumac bez akademije. Izvrsna književnost često dolazi od ljudi čije obrazovanje nema s njom velikih dodirnih točaka"...

"Bio jedan od onih ljudi koji stvaraju razliku, kao češki doseljenik tijekom 20-ih godina u Koprivnici, gradu od 8 tisuća stanovnika, objavljivao knjige književnih klasika poput Balzaca, Hugoa, Maupassanta, imao je autorska prava za djela Karla Maya"

"Da imam nebeske tkanine vezene/ (...) / Ja bih ih raširio pred tvoja stopala/ Ali siromašan sam, imam tek snove/ Raširio sam snove pred tvoja stopala/ Hodaj nježno jer hodaš po mojim snovima" (W. B. Yeats).

"Poezija mi se vrti oko nogu poput umiljatog mačka i nikako me ne pušta unatoč izletima i u druge žanrove i u druge poslove. Da nije bilo ove nagrade, vjerojatno bi sva ona ostala zatvorena u mojim bilježnicama", kaže Jurič...

"Krivi smo uvijek i jedino mi, sve naše gluposti i nezajažljivosti, sve naše mržnje i sav naš jal, sva naša silna „buka i bijes“. Ni nebo iznad grada nikad nije isto, a kamoli grad. Možemo zbog toga nekažnjeno tugovati, ali promijeniti nećemo ništa".

Stranke su zauzele cjelokupan javni prostor, slobodnomisleći ljudi svedeni su na jednu ubogu manjinu, kojoj često ti kulturnjački stranački pripuzi drže moralne lekcije - jedna od rijetkih stvari koje me još uvijek mogu iživcirati.

"A ima u gradu ljudi koji pokušavaju napraviti ozbiljne stvari i od te nakupine kuća i zgrada ponovno stvoriti grad. Golem je to posao i uzaludna rabota u ovakvoj situaciji, ali bitno je održati vatru."

Pulsar je pisan u trenutku moga odrastanja. Moja najveća ljubav u životu iščeznula je tijekom pisanja romana i mislim kako se moja bol i depresija osjete u stilu i jeziku...

Kad sam objavio Američku trilogiju, Vule Yelić, roman o Amerikancu Srbinu, Palata iznad Bel Kanjona i Lešinarke, i dvije godine kasnije dobio zahvalnicu prve dame i predsjednika SAD-a, moj status i život u Americi protekao je mnogo mirnijim vodama.

Oni koji pišu itekako su svjesni koliko je teško, a prije svega sudbonosno 'odrediti' naslov svoje knjige. "Uzaludan trud" naziv je zbirke priča Elisa Bektaša, domaćeg pisca koji u ovom razgovoru pojašnjava kakao i zašto gluposti staje nogom za vrat.

"Mislim da (u regiji) imamo najmanje tridesetak europski relevantnih spisateljica i pisaca svih generacija. (...) Pa, evo, sada u Sarajevu žive najmanje petorica pisaca čijim bi se djelom ponosile kulture mnogo veće i mnogo utjecajnije od naše".

Mostar je po svojoj raskošnoj karizmi srodan drugim veličanstvenim točkama ovog svijeta, a ipak jedinstven, Stoga ja u Mostaru ne vidim lokalnu nesreću, nje je dovoljno svugdje po svijetu, već univerzalnu ljepotu koja traje, usprkos toj nesreći.