Uništena karijera

Dokić: Pokušala sam samoubojstvo

"Malo mi je nedostajalo da 28. travnja 2022. godine skočim sa 26 kata i oduzmem si život. Nikad neću zaborativi taj dan. Sve je mutno. Sve je tama. Nema slike, tona, ništa nema smisla. Samo suze, tuga, depresija, kaže Jelena.
Sport / Ostali sportovi | 13. 06. 2022. u 15:10 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Wimbledon 1999. godine. Jelena Dokić je prošla kvalifikacije, a onda je u prvom kolu razbila Martinu Hingis 6-2, 6-0. Sa samo 16 godina se probila do četvrtfinala Wimbledona, sljedeće do polufinala. Mediji su bili tu, novinari, prognoze, očekivanja. Međutim, stvari su polako počele ići u pogrešnom pravcu.

Otac Damir je godinama bio najteži mogući protivnik. Trener, ali ono najgore nasilnik. Kad je sa devetnaest godina prekinula suradnju s ocem, mnogi su naslućivali da je razlog njegova teška narav po kojoj je bio poznat, no tek je Jelenina biografija otkrila koliko su bile brutalne njegove odgojne metode. Zbog takvog oca Jelena se godinama borila protiv depresije, prolazila je puno toga kroz život.
Od problema sa štitnjačom, do onog najgoreg. Pokušaja samoubojstva. O svojim je problemima često progovarala i javno, a to je napravila i ovog puta. Novom objavom na Instagramu je ponovno šokirala fanove.

"Malo mi je nedostajalo da 28. travnja 2022. godine skočim sa 26 kata i oduzmem si život. Nikad neću zaborativi taj dan. Sve je mutno. Sve je tama. Nema slike, tona, ništa nema smisla. Samo suze, tuga, depresija, anksioznost i bol. Bilo mi je jako teško zadnjih šest mjeseci. Stalno sam plakala. Skrivala sam se u toaletu na poslu kako bih brisala suze i kako nitko ne bi primijetio, a neprekidno plakanje doma je postalo nepodnošljivo. Osjećaji boli i tuge nisu odlazili. Život mi je bio razoren. Krivim sebe, mislim da nisam vrijedna ljubavi i uplašena sam.

Isto tako, znam da imam još toliko toga na čemu mogu biti zahvalna, a onda se počinjem mrziti jer osjećam da nisam zahvalna jer ne mogu biti ako sve želim okončati. Takav je začarani krug u mojoj glavi. Rezultat je bio da mi je malo falilo da skočim s balkona na 26. katu 28. travnja. Nikada neću zaboraviti taj dan. Samo sam htjela da bol i patnja prestanu. Izvukla sam se s ruba, ni sama ne znam kako. Stručna pomoć koju sam dobila mi je spasila život.

Nije lako ovo napisati, ali uvijek sam bila otvorena i iskrena prema svima. Duboko vjerujem da će nam dijeljenje naših priča pomoći da prebrodimo sve i pomognemo jedni drugima. Pišem ovo jer nisam jedina koja se bori. Znaje da niste sami. Neću reći da mi ide odlično, ali definitivno sam na putu oporavka. Neki dani su bolji od drugih i nekad napravim korak naprijed pa onda korak nazad, ali borim se i vjerujem da mogu proći kroz ovo i vratiti se jača nego ikada" objavila je Jelena. 

 

Kopirati
Drag cursor here to close