Svi koji su pratili nogomet tih godina na prostoru bivše države će se prisjetiti Momčile Moce Vukotića, legendarnog igrača Partizana
koji je preminuo danas u 72. godini. Koji je cijelu igračku karijeru proveo u Partizanu, ako se zanemari ona jedna u francuskom Bordeauxu.
Uostalom, Moca je dugo vremena bio rekorder po broju odigranih utakmica u Partizanu (791), uz 339 postignutih golova.
"Ja sav u bijelom, jednu loptu primim na grudi, ostade crvena šljaka. Tada su mi rekli da dođem na sljedeći trening, ali, kako se otac vratio u Mladenovac, a mi živjeli u Rakovici, dovede me mama. Uh, kako su me gledali, i tada sam majci rekao da ću od tada ići sam na treninge. Tako je i bilo", rekao je Vukotić svojevremeno za "Večernje novosti".
U vrijeme kada je Moca počinjao, Partizan je igrao finale Kupa prvaka, a njegov uzor je bio Vladica Kovačević. Prvi ugovor s Partizanom je Vukotić potpisao s 18 godina. Kao igrač je osvojio tri titule prvaka, prva je bila 1976. godine. Bila je to sedma Partizanova titula, prva nakon 11 godina čekanja. To je ona sezona u kojoj je Hajduk baš na JNA razbio momčad Partizana s nevjerojatnih 6:1. Žungul, Buljan, Jure Jerković, Boriša Đorđević su uništili Partizan.
I upravo su Hajduk i Partizan te godine vodili veliku borbu za naslov prvaka. Na Karaburmi su OFK Beograd i Hajduk remizirali 1:1, dok je susret u Ljubljani potrajao malo duže, pričalo se kasnije, dok Partizan ne zabije gol. I tako je i bilo, Bjeković je pogodio za titulu
.
Za razliku od te prve titule, druga je osvojena daleko uvjerljivije, Partizan je ostavio šest bodova iza Crvenu Zvezdu. Moca je bio prvi strijelac lige s 11 golova, protiv Zvezde je u derbiju 3:2 postigao je dva.
"Za mene je ta titula bila značajna i zbog toga što sam se opraštao od mog Partizana..." rekao je jednom prilikom. Međutim, nije Vukotić dugo ostao u Francuskoj, samo jednu sezonu.
"Bila je to za mene dobra sezona, bio sam drugi strijelac ekipe, dao sam više od 10 golova. A onda me je iz Beograda pozvao Zoran Miladinović i rekao: "Vraćaj se!" Jer, kada sam otišao, bili smo prvaci, a naredne sezone Partizan je jedva opstao. Vratio sam se, istina je i da sam zbog Partizana zanemario karijeru, ali ne kajem se, i danas bih u toj situaciji isto postupio" pričao je Moca.
Treća titula je bila ona 1983. godine. Koja je došla pomalo neočekivano, s obzirom na rezultate Partizana u sezona prije nje. Međutim, posložena je momčad s Manceom, Kaličaninom, Radanovićem, Rojevićem novajlija i okosnicom koju su činili golmani Ranko Stojić i Rade Zalad, te Moca Vukotić, Zvonko Varga, Dževad Prekazi, Nenad Stojković, Aca Trifunović, Nikica Klinčarski, Miodrag Ješić, Zvonko Živković i Miloš Đelmaš.
Opet je posljednje kolo nudilo neizvjesnost, Sloboda je dobila Hajduk, dok je Partizan odigrao s Veležom dovoljnih 1:1. I Dinamo je bio u igri za naslov, ali je odigrao 1:1 na Maksimiru s Rijekom.
"Uvijek se najduže pamte oni derbiji kada se pobjeđivalo. Meni su dva derbija ostala u sjećanju. Jedan je iz sezone 1977/78, kad smo pobijedili sa 3:2. Ante - Biće Mladinić bio je trener Partizana. Ta utakmica je u neku ruku rješavala pitanje prvaka jer je odnos bodova bio 47:45 za nas pet kola pre kraja. Zvezda je, dakle, pobjedom mogla da ugrozi naše liderstvo, prednost od dva boda. Tu utakmicu smo dobili uz puno preokreta, vodili smo sa 1:0, pa sa 2:1 gubili, i na kraju je bilo 3:2 za nas.
Kao trener Partizana, osvojio je jedan trofej, Kup Jugoslavije, 1989. godine kada je Partizan u finalu potopio Velež 6:1. Nakon toga je dugo vremena radio na Cipru i Grčkoj.od 2012 godine je vodio Partizanovu akademiju četiri godine.
Upamćen je i po tome da je 1972. prekinuo niz Dine Zoffa od 1010 minuta bez primljenog pogotka u dresu Azzurra. Četiri godine poslije postigao je protiv Walesa najbrži gol u povijesti bivše jugoslavenske reprezentacije, već u 20 sekundi.
Posljednjih godina je Vukotić bolovao od karcinoma grla.
