Slavko Ištvanić je legenda Dinama. U ovom klubu je proveo najveći dio svoje karijere. Odigrao je 527 utakmica i sedmi je igrač u povijesti kluba po broju nastupa, kapetan. Bio je član ovog kluba kada se zvao HAŠK Građanski, kasnije i Croatia. Navijači Dinama će reći kako je bio sinonim za požrtvovnosti i borbenosti.
Kolika je bila njegova odanost klubu najbolje potvrđuju dva podatka ili bolje rečeno dvije tragedije. Prva se dogodila 1989. godine, Slavko je doživio obiteljsku tragediju, dan prije utakmice protiv Borca u Banja Luci njemu je preminula tek rođena kćer.
Četiri godine poslije Modri su trebali igrati protiv Hajduka u finalu Kupa, a Slavka je pogodila još jedna tragedija. Umro mu je otac samo dan prije susreta. U oba slučaja Slavko je bio u na terenu. Međutim, Slavko već 30 godina vodi pravnu bitku s Dinamom, a sada je zbog kompleksne životne situacije spreman na ekstremne poteze kako bi dobio spomenuti novac.
“Počeo sam sa sedamnaest godina igrati u Dinamu. Prvu utakmicu odigrao sam u Beogradu na Marakani protiv Crvene zvezde. Kad sam postao punoljetan, potpisao sam ugovor s Dinamom i nakon toga još dva ugovora, a zadnji koji sam potpisao 1992. godine bio je na četiri godine, gdje su mi se aneksom ugovora regulirala moja prava koja ostvarujem dok igram u klubu koji je tada bio registriran kao udruga građana.”
Kada je potpisao posljednji ugovor, klub je doživio pretvorbu te nastavio funkcionirati pod imenom HAŠK Građanski:
“Te 1993. klub se briše iz registra udruge građana i postaje dioničko društvo. Krajem 1995. otišao sam iz Dinama. Tužio sam nogometni klub da mi isplati sredstva na koja sam imao pravo po aneksu i sporazumu ugovora. Ta je udruga brisana iz registra i nastalo je dioničko društvo u koje oni mene stavljaju. Ja nisam potpisao ugovor s dioničkim društvom nego s udrugom građana, koja se 1996. nanovo osniva kao pod imenom NK Croatia, pod kojim je brisana tri godine ranije, kao udruga građana koja djeluje i danas pod Dinamovim imenom. Paralelno s njom bilo je i dioničko društvo”, objašnjava Ištvanić.
“Nakon 30 godina želim da se ispravi ta nepravda i sve što su mi napravili te da mi se isplati dug. Dao sam srce na terenu za Dinamo, život i mladost. Sve sam ostavio u Dinamu i samo želim da ova uprava koja je došla u Dinamo pod geslom “Dinamovo proljeće”, koju sam podržao da dođe na ovu poziciju, ispravi nepravdu. Želim da sjednemo, da s pravne strane sve dogovorimo, da se to riješi i da mi se isplati taj novac koji sam pošteno zaradio. Ovaj je Dinamo, naravno, pravni sljednik onoga. Naslijedio je sve trofeje, povijest, igrače, sve živo, pa tako vjerojatno i ovo što se meni dogodilo.
Prijašnja je to stalno govorila i tako su se ponašali. Ne znam iz kojeg razloga nisu imali volje ni želje išta napraviti. Ljudi koji su sada u klubu pokazali su u razgovorima volju i želju da se to napravi, pogotovo dopredsjednik Skender i predsjednik Zajec, i hvala im na svemu tome. Samo, ono što mene brine jest da to sve dugo traje. Zasad nije ništa konkretno, osim obećanja da će se naći način i model. Ja se nadam da će se to ostvariti… Želim samo ono što meni pripada, što sam zaradio i odradio. I želim da ova uprava ima razumijevanja za ono što sam dao Dinamu. A dao sam jako puno i nisam dobio što je moje.”
Kaže da je spreman i na štrajk glađu, zbog teške životne situacije koja je pogodila njegovu obitelj:
"Spreman sam doći u klub i neću iz njega otići dok se ne riješi moj problem. To je moj novac i ja neću od njega odustati. Idem u štrajk glađu ako zatreba. Mojem je sinu 29 godina, ima cerebralnu paralizu i ovisan je 24 sata o tuđoj njezi, ovo radim radi njega. Ovo je moja borba s ciljem da se sutra njemu pomogne. Nadam se da neću morati ići u štrajk glađu i da ljudi u klubu imaju razumijevanja i srca. Vjerujem da će pomoći predsjednik Zajec i njegovi suradnici", zaključuje bivši kapetan Dinama.
