O čemu pričamo

Brojke sve govore, loše, jako loše

Međutim, ni tu nije kraja lošoj statistici. Više golova od reprezentativaca BiH zabili su Crnogorci, Latvijci, Slovenci, jedan manje reprezentativci Andore, pazite, samo jedan manje.
Sport / Nogomet | 16. 11. 2021. u 23:31 Feđa Ibrulj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Završile su još jedne kvalifikacije. Za reprezentaciju BiH još jednom i prije posljednje utakmice. Reprezentacija je ostvarila jednu pobjedu, a recimo igrala je dva puta protiv Finske i dva puta protiv Kazahstana, ako se već ne možemo mjeriti s Francuskom i Ukrajinom. Izabranici Ivayla Peteva su u osam utakmici postigli devet golova.

Gledajući broj osvojenih bodova, sedam, ispod su ostali Azerbejdžan (1), Kosovo (5), Litva (3), Kazahstan (3), Bjelorusija (3), Farski Otoci (4), Estonija (4), Moldavija (1), Gibraltar (0), Cyprus (5), Malta (5), Andora (6), San Marino (0) i Liechtenstein (1).

Probrano društvo nema što. S tim što i ovdje u ovom društvu smo recimo za dva boda bolji od Malte, za tri od Farskih Otoka, Kosova. Što je još poraznije? Da je recimo Luxembourg osvojio više bodova od BiH, jedan Izrael čak devet više, Crna Gora pet, Latvija je također ispred s devet, Armenija je uzela skoro dvostruko više od BiH (12). Dobro i onaj tko želi naći će opravdanje u tome kako je u nekim skupinama bilo više selekcija, itd...

Međutim, ni tu nije kraja lošoj statistici. Više golova od reprezentativaca BiH zabili su Crnogorci, Latvijci, Slovenci, jedan manje reprezentativci Andore, pazite, samo jedan manje. I o čemu pričamo. O stvaranju reprezentacije za neki novi ciklus. Pa to smo već radili nekoliko puta ili bolje rečeno nakon svakog neuspjeha pričalo se o tome kako je potrebna smjena generacija, kako se treba zahvaliti ovome i onome, pozvati ovoga ili onoga.

Pa već sada se spominju neki igrači iz juniorske koje bi navodno trebalo zvati na prva sljedeća okupljanja. Hej, ne iz mlade, već iz juniorske, što samo potvrđuje u kakvom sustavu funkcionira sve. I opet se postavljaju ista pitanja kao i prije 15-tak godina, prije deset, svejedno je. Zašto ovo, zašto ono, a začarani krug traje, samo je sve širi.

U međuvremenu smo isprobali jedno tri- četiri golmana, desetak bočnih što lijevih, što desnih, veznjaka, napadača. I još uvijek nemamo jasnu sliku. Što igrati, kako igrati, imamo li taj famozni kostur, znali je Petev recimo deset igrača bez kojih ne može zamisliti reprezentaciju? Realno ne zna. I pored svih pitanja ostaje jedno jako neugodno. Mi u ovom trenutku ne znamo kojem "razredu" pripada ova reprezentacija.

Ustvari znamo da to nije prvi, nije ni drugi, teško je treći. Četvrti postaje realnost. A znate koliko je teško iz tog dijela otići na neko veliko takmičenje. Izuzetno, skoro nemoguće. Dobro, za utjehu ostaje ta Liga nacija i činjenica da će recimo prvi i drugi iz deset skupina ići u Njemačku, dok će tri kroz baraž. Je li ova reprezentacija među 24 u Europi i može li biti? Realno, za to će trebati puno rada, želje, izgaranja i puno, puno boljeg nogometa.

Kopirati
Drag cursor here to close