Dvadesettrogodišnji Mostarac Vanja Kopilaš koji igra za vaterpolsku momčad Sveučilišta Notre Dame (Ohio, SAD), proglašen je jednim od sedam najboljih mladih vaterpolista u SAD-u (All American).
''Veoma sam sretan zbog Vanje'', rekao je njegov trener Matt Kittle.
''Ne samo da je izvanredan vođa i veliki igrač, nego je njegov doprinos imao nevjerojatan učinak za našu cijelu ekipu. Vanja je naš prvi All American, a ljestvicu je, za ubuduće, postavio vrlo visoko'', kaže Kittle.
Vanja, pak, za Večernji list kaže kako mu ovo priznanje predstavlja veliku čast.
''Lijepo je kada netko primijeti vas talent i rad. Konkurencija je, zaista, bila ogromna i tim je ovo priznanje još slađe. Ta će diploma, kao i prethodne, završiti na zidu moga djeda Mate, koji mi je uvijek bio potpora i uzor'', priča Vanja Kopilaš.
Vanja je rođen 30. svibnja 1990. u Mostaru.
''Iako sam rođen u turbulentno i nezgodno vrijeme, moji roditelji su se pobrinuli da mi djetinjstvo bude ispunjeno predivnim trenucima. Do svoje 6. godine živio sam u Čitluku. Nakon toga, moja obitelj se skrasila u Dubrovniku gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju. I danas, kad progovorim, svi kažu da sam iz Mostara, što me čini posebno ponosnim'', ističe.
Kao šestogodišnjaka, majka ga je odvela na bazen vaterpolo kluba “Jug“ u Gružu i tako je počelo. Sjeća se i svoje prve utakmice.
''Bilo je to 1997. godine. Doslovce sam drhtao od straha i nervoze. Nakon što je utakmica počela, sav strah i nervoza u potpunosti su nestali. Ostao je samo čisti užitak'', govori Vanja.
Danas je Vanja odličan student 4. godine medicine u SAD-u.
''Odlazak u Ameriku je, zasigurno, jedna od mojih najboljih odluka. Cilj mi je bio završiti fakultet u inozemstvu. I nisam požalio! Prvu godinu sam proveo u Los Angelesu da bih potom prešao u New York.
Nakon godinu dana dobio sam priliku prebaciti se u Cleveland koji mi je bio zanimljiv jer je jedan od glavnih medicinskih središta. Također sam primljen na praksu u Cleveland Clinic koja je proglašena jednom od najboljih američkih bolnica'', govori.
Vraćamo se vaterpolu. Uspoređujemo naš, europski s američkim.
''Doma sam igrao u VK “Jug“, koji slovi za jedan od najvećih klubova. Bio je to čisti profesionalizam. Šest dana u tjednu, dvaput dnevno treninzi... Sve je bilo podređeno vaterpolu. Ovdje je drugačije. Obrazovanje je na prvome mjestu. Tek onda slijedi sport koji više služi kao ispušni ventil'', komentira Vanja.
Pitamo Vanju – planira li se vratiti u domovinu? ''To je pitanje na koje ni sam ne znam odgovor. Sigurno ću se zadržati u Americi nekoliko godina nakon studija kako bih skupio iskustva i znanja. A poslije, tko zna.''
