Eppur si muove!
Galileo Galilei - vječiti simbol sukoba crkve i znanosti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nakon završenih medicinskih studija, posvetio se proučavanju geometrije i Arhimedovih djela te postao jedan od najvećih fizičara i astronoma.
Promatrajući njihanje svijećnjaka u pisanskoj katedrali, već kao student otkrio je izokroničnost njihala. Bio je profesor matematike u Pisi (1589–92), Padovi (1592–1610), a od 1610. opet u Pisi.
Za boravka u Padovi uglavnom se bavio problemima mehanike: proučavao je slobodni pad, gibanje niz kosinu, horizontalni hitac, istraživao izokronizam a zatim, proučavajući toplinsko rastezanje tekućina, konstruirao prvi termoskop. Istraživao je i otkrio kako se može konstruirati dalekozor.
Godine 1609. demonstrirao je svoj izum na vrhu zvonika Svetoga Marka u Veneciji. Izumom dalekozora započelo je plodno razdoblje Galileijevih astronomskih istraživanja i došla jedno za drugim značajna otkrića.
Došao je do zaključka kako je mliječna staza golem skup zvijezda slaba sjaja; Mjesečeva površina pokazala se izbrazdanom dolinama i brjegovima; oko Jupitera kruže četiri satelita; Venera pokazuje faze kao i Mjesec; na Sunčevoj površini vide se pjege.
Veličina Galileijeva nije u njegovu izumu, iako se može smatrati najvećim optikom svojega doba, nego u tome što je dalekozor usmjerio prema nebu.
Prva svoja astronomska otkrića objavio je 1610. u djelu Vjesnik zviježđa (lat. Siderius nuncius). Zalaganje za Kopernikov sustav, kao jedini točan i istinit, dovelo je Galileija u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca i da je ono središte svijeta.
Iako je obećao da će odustati od svojeg uvjerenja, nije mogao, potaknut otkrićima do kojih je došao, odustati od znanstvene istine, pa je u svojem djelu Dijalog o dvama glavnim svjetskim sustavima, ptolemejskom i kopernikanskom… (Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano…, Firenca, 1632) izložio heliocentrični sustav.
To je djelo Crkva odmah ocijenila kao heretičko. Dosljednost Galileijeva da iznosi i brani znanstvenu istinu izazvala je oštru reakciju. U Rimu, u prostorijama Inkvizicije, održan je proces protiv Galileija (1633), koji je tada bio u sedamdesetoj godini života.
U progonstvu, lišen slobode i odvojen od svijeta, pod stalnim nadzorom Inkvizicije, dovršio je svoje najveće djelo o mehanici započeto još u padovanskom razdoblju Razgovori i matematički prikazi dvaju novih znanja u mehanici (Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze, Leiden, 1638), kojim je udario temelje mehanici.
U njem je izložio zakone slobodnoga pada, uveo pojam ubrzanja, obradio gibanje niz kosinu, horizontalni hitac itd. Tim djelom uveo je Galilei eksperimentalnu metodu istraživanja i matematičko formuliranje eksperimentom utvrđenih zakonitosti te time položio temelje modernoj fizici.
Nakon smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. položen je u zajednički grob sa svojim učenikom Vincenzom Vivianijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik, a 16. IV. 1757. skinuta je zabrana s Galileijevih djela, u kojima on zastupa načelo pomičnosti Zemlje, nasuprot geocentričkomu sustavu, koji je branila Crkva.
Prvo kompletno izdanje Galileijevih djela izdano je u Firenci (1842–56) u 16 svezaka.
Preminuo je u Arcetriju, 8. siječnja 1642. godine.
(Izvor: Hrvatska enciklopedija)
