Stvari o kojima se šuti

Tko u BiH špijunira, a tko upravlja Internetom

Sci-Tech / Flash | 10. 11. 2015. u 13:56 A.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Nijedan zakon ne može kontrolirati sadržaj koji se objavljuje na Internetu, i takav zakon vjerojatno nikada neće biti donesen. Zakoni mogu regulirati prevare, spam, dezinformacije i takve zakone trenutno nemamo, a nema naznaka da ćemo ih i imati u skorije vrijeme'', rekao je za Bljesak.info novinar Edis Jašarević govoreći o tome što je zapravo nadzor Interneta i kako ga država može zloupotrijebiti.

Pojašnjavajući kakav to hakerski software posjeduje OSA BiH, te kako donijeti ispravne odluke povodom zakona i pravila kojim se uređuje Internet, Jašarević kaže kako ima dojam da mnogima odgovara stanje u kojem se putem Interneta i bot mreže mogu nekažnjeno širiti dezinformacije.

''S druge strane, ako bi se država i uključila u 'uređivanje' onoga što se objavljuje, onda to otvara puno mogućnosti za zloupotrebu, jer bi se samo još pojačala autocenzura medija koja ionako postoji'', smatra Jašarević.

BiH se nedavno našla na poražavajućem popisu od 32 zemlje koje ilegalno koriste software za špijuniranje FinFIsher. Software ove kompanije kao i kompanije Hacking Team su razvijeni s ciljem da se prodaju vladama različitih zemalja kako bi špijunirali one koje odluče špijunirati. Ove software su koristile agencije država koje su poznate po represiji nad stanovništvom.

Špijunski software- puno pitanja, nema odgovora

''Na žalost, u dokumentima koje su hakeri objavili nakon napada, BiH se našla u oba slučaja.Za FinFisher software se u dokumentima jasno navodi da ga posjeduje OSA BiH, kao i neke druge agencije, dok se za software koji proizvodi Hacking Team moglo u dokumentima pronaći da je više agencija bilo zainteresirano, a u jednom mailu se čak navodi da MUP RS treba dati status preprodavača softwarea, iako se nigdje ne vidi eksplicitno da oni posjeduju takav software'', pojašnjava Jašarević.

Sve agencije u BiH imaju odjele vezane za cyber kriminal, što po Jašarevićevim riječima nije ništa loše, jer je to ozbiljan problem u svijetu, a država mora pratiti i biti pripremljena.

''No, pitanje je služe li ti odjeli zaista za borbu protiv cyber kriminala, ili služe za nadzor stanovništva? O postojanju ovih softwarea se uglavnom ne govori. Iako se u drugim državama koje su spomenute u komunikacijama FinFisher i Hacking Team, podigla velika frka u medijima, u BiH se o tome nije skoro nikako govorilo. Većina medija nije ni objavila vijest da je BiH među 32 države na planetu koje koriste sporni program za digitalni nadzor.Usprkos javno dostupnim informacijama i cijeloj aferi u svijetu, političari, a niti mediji ne postavljaju pitanja vezana za ovu aferu. Zar to nije čudno? Strah je očigledan'', zaključuje Jašarević.

Tko nadzire i koristi špijunski software?

Pita se tko nadzire korištenje, kako se koristi taj software te tko zapravo daje odobrenja da se koristi?

''Nadzor nad obavještajnim agencijama trebao bi imati neovisni odbor, koji opet, koliko je meni poznato, ne radi u trenutku kada nije formirana vlast, a i kada je odbor formiran, načinjen je od političara. Nemojmo zaboraviti da ovi programi nisu jeftini i da koštaju stotine tisuća eura. Tko je odobrio tolika sredstva, gdje su u proračunu?'', upitao je Jašarević.

Zloupotreba

Objašnjavajući kako se ovaj software može zloupotrijebiti, naveo je primjer kako je nedavno u Posavini uhićen službenik OSA-e pod optužbom za ratne zločine. Ako se pretpostavi da je nevin, onda O.K., ali što ako je kriv, pita Jašarević.

''Bi li takav službenik mogao koristiti FinFisher da prikupi podatke o potencijalnim svjedocima i da ih ucijeni, te time utječe na svoj slučaj?Koliko takvih ljudi ima u tim agencijama?Tu je i slučaj "2 papka"? Je korišten jedan od ova dva softwarea da se snimi razgovor?Mnogo je pitanja, a nema nikakvog odgovora onih koji su kupili i koji koriste programe za nadziranje'', kaže Jašarević.

Naša država, barem Ministarstvo Vanjskih poslova, je krenulo u smjeru suradnje sa strukom, kaže Jašarević, dodajući kako se ta suradnja događa vjerojatno zbog činjenice da smo članica UN-a. No uvjeren je kako 99 posto političa zapravo ne zna o čemu se radi, a kasnijeće se hvatati za glavu.

Kasnimo

Radi se zapravo o "upravljanju Internetom", odnosno UN i u svijetu se koristi termin "Internet Governance", pa se u raznim prijevodima pomisli da se radi o "kontroli Interneta". Ovdje se ne radi samo o jednom zakonu, odluci ili pravilu koji treba regulirati Internet, nego je vrlo kompleksno pitanje o kojem se raspravlja već desetljećima. UN je pokrenuo inicijativu koja traje još od 2006. godine

''Ove godine je održan prvi BH Internet governence forum u Sarajevu, i to je prvi korak u tom smjeru, gdje su bili predstavnici MVP, raznih policijskih agencija, ISP-ova, medija, i NVO Sektora i gdje se raspravljalo o problemima "Internet governence". Ali i tu kasnimo. Prvi ovakav forum je u Srbiji održan prije četiri godine, dok su kod nas razgovori da to treba uopće počeli 2013. Ipak nije kasno, i bitno je da se počelo razgovarati, a kroz razgovore će doći i do pravih rješenja u budućnosti'', kaže Jašarević.

Privatnost, narušavanje privatnosti, nadzor digitalne komunikacije je samo jedan aspekt "Internet governence", koji je vrlo bitan s aspekta ljudskih prava, pojašnjava Jašarević.

Zloupotreba zakona u RS

''Kod nas postoji nekoliko zakona, koji bi se mogli podvesti pod 'Internet governence', a koji na neki način donose pravila i zakone vezane za Internet. Jedan od zakona je recimo i Zakon o javnom redu i miru u Republici Srpskoj, koji tretira Internet 'prostor' kao javnu površinu. Pri izradi ovog zakona, iako se on tiče Interneta, ostali akteri koji bi trebali biti uključeni u donošenje ovog zakona, nisu bili uključeni, čak su nakon prijedloga zakona brojne nevladine udruge, udruge novinara i medija oštro reagirale. No, zakon je donesen. I kako su i upozoravali drugi akteri u 'Internet governence', on je korišten za drugačije nego je to opisivano prilikom donošenja zakona, a upitan je s aspekta ljudskih prava'', objasnio je Jašarević, govoreći kako ovaj zakon spada u Internet governence suočavaju s problemom teritorijalne primjene zakona.

''Zakon bi trebao vrijediti na teritoriji Republike Srpske, ne na teritoriji F BiH, a već u dva slučaja je na osnovu ovog zakona MUP RS tražio od FUP ili drugih nadležnih agencija da privode na informativne razgovore i davanje izjava osoba koje su nastanjene u F BiH, i koje su načinile nešto što potpada pod zakon u drugom entitetu'', kaže Jašarević navodeći kako je očigledno da naš pravni sustav nepripremljen za ovakve situacije, i da se upravo zbog ovakvih situacija treba obratiti posebna pozornost kako će država regulirati Internet u budućnosti, jer Internet nema granica, a države imaju''.

Kompleksno pitanje

Jašarević napominje kako je nadzor Interneta kompleksno pitanje koje se ne može riješiti samo jednim zakonom.

''Morali bi prvo početi sa zakonima koji se tiču rada obavještajnih agencija i načina nadzora rada tih agencija, zatim zakonima koji se tiču ljudskih prava, koja su kod nas uglavnom deklarativna.Svi segmenti društva se moraju uključiti i pokušati utjecati da se donosu prave i ispravne odluke povodom zakona i pravila kojim se uređuje Internet. Ukoliko se ne budemo uključili, događat će nam se ovo što se sada događa: špijunski programi za koje nitko ne zna ni da su kupljeni, ni po čijoj odluci ni kako se koriste i tko sve ima pristup tome'', zaključuje Jašarević.

Kopirati
Drag cursor here to close