Nekoliko studija je pokazalo da su djeca iz Azije najzdravija na svijetu. Koje njihove navike bismo mogli da uvrstimo u svakodnevicu naših mališana?
Mnoge azijske zemlje su uvrstile određene norme u život djece zahvaljujući kojim su zdravija od svojih vršnjaka.
U dosta kineskih škola na primjer, su postavljene prepreke koje pomažu djeci da ostanu zdrava. Čitanje sa očima preblizu knjizi šteti vidu, pa su na stolove u školama instalirane šipke koje to onemogućavaju i pomažu da djeca održe pravilno držanje.
U kineskim osnovnim i srednjim školama učenici moraju da rade vježbe za oči koje poboljšavaju cirkulaciju i opuštaju očne mišiće. Vježbe se sastoje od šest serija koje obuhvaćaju trljanje različitih zona očiju, a rade se dva puta dnevno.
Praksa pisanja testova napolju ima za cilj da učenici ne varaju tijekom rada, jer nastavnici mogu da ih udalje jedne od drugih što nije izvedivo u učionici.
To nije sve, jer postoje i zdravstvene prednosti – osim što su na svježem zraku i na suncu, boravak napolju smanjuje nivo stresa kod djece.
U Japanu gomila ljudi nosi maske i to je najnormalnija navika. Isto se odnosi i na djecu.
Kada zbog vremena postane nesigurno da se ide u školu, neki kineski nastavnici drže sate online, ali ne snimaju unaprijed lekcije već se uključuju live. Tako djeca ne propuštaju ništa ni kada je loše vrijeme. Online nastava pomaže i djeci koja žive dalje od škole i kojoj je otežan dolazak do škole.
Ručak u školama u Japanu ima za cilj da djeca ne budu gladna, ali ti obroci uglavnom nemaju glavno jelo. Porcije su male i u njima su riba, povrće, meso, a namirnice su lokalno uzgajane.
U Južnoj Koreji je sve popularnije planinarenje i kampiranje. Čak su i oni koji žive u gradovima počeli sve češće da borave u prirodi i tako se čuva mentalno zdravlje odraslih, ali i djece.
U mnogim azijskim zemljama djeca hodaju do škole umjesto da se voze autobusom, posebno u urbanim zonama.
Vlada u Južnoj Koreji je čak uvela zakone koji sprečavaju djecu od mlađu od 16 godina da poslije ponoći koriste internet. Širom zemlje su nikli i kampovi u kojim se mladi rehabilitiraju od zavisnosti od interneta.
U Japanu je normalno da djeca samostalno obavljaju brojne aktivnosti. Očekuje se da će sama doći u školu, obavljati kućne poslove, a pomažu i da se učionice očiste. Na taj način uče da budu nezavisna i odgovorna i da se bolje brinu o sebi.
Mnoge azijske zemlje nalaze različite načine koji pomažu da obroci za djecu budu što zdraviji. U Japanu povrće je glavno jelo u obroku, a mnogo manje se jedu meso, mliječni proizvodi i šećer. Juha je isto obavezna na stolu, a u Kini se mnogo koriste i godži bobice, limunkse trave, đumbir. Djeca piju i čaj umesto sokova, piše Zadovoljna.
