Hanadi Maslo iz Donje Jablanice izgubila je bebu u osmom mjesecu trudnoće dok se borila s vodom i muljem. Danas vjeruje da joj je kći, koju nikada nije upoznala, spasila život, prenosi Detektor.ba.
Četiri mjeseca nakon poplava, dvadesetosmogodišnja Hanadi stoji na mjestu gdje je nekad bila njezina kuća, koja je potpuno uništena. U poplavama koje su odnijele živote 19 njenih susjeda, Hanadi je izgubila svoju bebu u osmom mjesecu trudnoće.
U noći poplava početkom listopada, obilna kiša, kakvu nikada ranije nije doživjela, probudila je Hanadi koja je ustala kako bi nešto pojela, no snažan udar, koji je probudio i njenog supruga, najavio je katastrofu. Za samo nekoliko trenutaka – kojih se danas sjeća kroz maglu – voda i mulj koji su napunili sobu pritisnuli su njeno trudničko tijelo uz strop.
Osjetila sam pritisak u trbuhu i znala da je to kraj. Počela sam izgovarati šehadet i čekala što će se dalje dogoditi - prisjetila se Hanadi.
S mužem je u Donju Jablanicu s otoka Hvara, gdje su radili i živjeli, došla na samo nekoliko dana, da posjete Alenove roditelje u obiteljskoj kući.
U zoru su je, nakon kobne noći, pronašli susjedi i odvezli su je u bolnicu u Mostar na pregled. Tada je saznala da su njezin suprug i obitelj preživjeli.
"Imala sam tri slomljena rebra, probijenu plućnu maramicu, hitno su mi morali napraviti carski rez", govori Hanadi.
"Nisam je vidjela, nisam je dotaknula, nisam je osjetila, nisam je pomirisala, znači ništa", govori o kćeri koju je izgubila dok je bila trudna.
Danima nakon toga nije mogla spavati i kaže da su joj se stalno vraćale slike bujice, vode i kuće.
Povratak u Donju Jablanicu ne planira, a sa suprugom želi započeti život u Mostaru.
Tri mjeseca nakon poplava frustrira je odnos države u kojoj živi. Podaci koje je prikupio Detektor pokazuju da Jablanica i druge općine pogođene poplavama još nisu počele dijeliti pomoć građanima prikupljenu kroz donacije.
Osim pomoći liječnika, Hanadi kaže da od vlasti nikada nisu dobili nikakvu podršku, iako su prikupljene stotine tisuća maraka donacija.
Dovoljno vam je znati da smo sve dokumente morali ponovno izraditi o vlastitom trošku. Sve – osobne iskaznice, vozačke dozvole, sve što je bilo potrebno – išlo je iz našeg džepa, ne iz državnog. Da su nam barem to pokrili, nisu ni to - kaže Hanadi.
