Pjesma ''Istina'' Ankice Bošković iz Stoca svjedoči o tragediji i nadi obitelji pogođene ratom. Poziv na misu na Radimlji.
Pjesma ''Istina'' autorice Ankice Bošković iz Stoca dirljivo je poetsko svjedočanstvo o tragediji jedne obitelji pogođene vihorom Drugog svjetskog rata.
Ova pjesma objavljena je u povodu najave svete mise za žrtve Drugog svjetskog rata i Križnog puta, koja će se služiti 18. svibnja u 12 sati na Radimlji, a predvodit će je biskup Petar Palić. Radimlja, kao jedno od hercegovačkih mjesta obilježenih stradanjem, simbolično je i duhovno mjesto okupljanja sjećanja, molitve i pijeteta.
U pjesmi autorica pripovijeda o vlastitoj obiteljskoj sudbini, čije su niti utkane u veću priču stradanja hrvatskog naroda u poratnim čistkama.
''Ne tražimo pravdu, samo kosti koje ćemo dostojno pokopati'' – poruka je koja ostaje u srcu svakog čitatelja.
Pjesma ''Istina'' svjedoči o snazi žene i majke, o gubitku i obnovi, te o tihoj vjeri u pravdu koja nadilazi zemaljske granice.
Poziv na svetu misu na Radimlji dolazi kao duhovni odgovor na ove stihove – kao poziv na zajedničko sjećanje, molitvu i pijetet prema svima koji su, poput djeda iz pjesme, ostali negdje na putu bez povratka.
Istina
7. svibnja ’45.
u Zagrebu pored ceste,
rodila je baba tatu moga,
sina svoga jedinoga.
Njena stara košulja,
bila je njegova prva gegica,
u njoj ga je donijela,
na zgarište kuće iz koje je ’42. pobjegla.
Bježeći iz kuće u naručju ponijela,
tetku Božicu od dva mjeseca,
na verigama ostala,
čorba do pola skuhana.
Nju je od osam mjeseci,
u Dubici pokopala,
sa njom kao da je pokopala i sjećanja,
nikada o njoj nije pričala.
Tata je bio sva njena imovina,
i sva njena rodbina,
koja je rat preživjela,
i sa čime se u Dolušu vratila.
Dobi tata pet kćeriju,
a onda i pet zetova,
što don Rajko kaže,
pet kršćanskih brakova.
Onda su došla unučad,
pa praunučad,
sve u životu ostvario,
u starosti uživao.
Ali… Nešto je cijelo vrijeme falilo!!!
Krv moga djeda,
negdje je prosuta,
kosti su ostale, mislimo,
na poljima Bleiburga.
Ne tražimo pravdu,
samo kosti koje ćemo dostojno pokopati,
da duša nađe spokoja,
a pravdu ćemo dobiti svi kad dođemo gore kod Boga.
Nebo nije naša granica, nego cilj,
jer tamo nas čeka prava istina!!!
