Islam je druga najveća religija u Europi, s rastućim utjecajem i brojem vjernika koji se značajno razlikuje od države do države.
Prema podacima Pew Research Centra, muslimani trenutno čine oko 5% ukupne europske populacije, no taj bi se postotak mogao udvostručiti do 2050. godine.
Ovaj trend predstavlja značajnu demografsku promjenu koja oblikuje budućnost europskog kontinenta, piše Slobodna Dalmacija.
Kada je riječ o gradovima, nekoliko europskih metropola ima značajnu muslimansku populaciju.
London prednjači s oko 1,3 milijuna muslimana, što čini približno 15% stanovništva grada. Slijedi ga Birmingham s 27% muslimanske populacije, zatim Bradford s 24,7%.
U Francuskoj, Pariz i njegova predgrađa dom su za više od 1,7 milijuna muslimana, dok Marseille ima oko 25% muslimanske populacije.
U Njemačkoj, Berlin ima približno 400.000 muslimana, Frankfurt oko 12% muslimanske populacije, dok Hamburg broji oko 88.000 muslimana.
U Nizozemskoj, Rotterdam i Amsterdam imaju značajnu muslimansku zajednicu s oko 13% odnosno 11% ukupnog stanovništva.
Zapadnoeuropske zemlje pokazuju posebno zanimljive demografske trendove kada je riječ o muslimanskoj populaciji.
Francuska prednjači s 8,8% muslimanske populacije, što čini približno 5,7 milijuna stanovnika. Slijedi je Njemačka sa 6,1% (oko 5 milijuna muslimana), dok Nizozemska ima 5,8% muslimanske populacije.
Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno broji oko 4% muslimanske populacije.
Demografski trendovi pokazuju da će se ovi postoci značajno povećati u narednim desetljećima.
Prema detaljnim istraživanjima i projekcijama, do 2050. godine očekuje se dramatičan porast muslimanske populacije u mnogim europskim zemljama.
Švedska bi mogla predvoditi ovaj trend s potencijalnih 30,6% muslimanske populacije u scenariju visoke migracije.
Njemačka bi mogla doseći gotovo 20% muslimanske populacije, dok bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo imati 16,7% muslimana među svojim stanovništvom.
Nekoliko je ključnih faktora koji doprinose ovom demografskom trendu. Prvi i najznačajniji faktor su migracije.
U razdoblju između 2010. i 2016. godine, Europa je primila približno 2,5 milijuna muslimana kroz različite migracijske tokove.
Ovi migracijski trendovi nastavljaju se i danas, iako s različitim intenzitetom ovisno o geopolitičkim okolnostima i politikama pojedinih država.
Drugi važan faktor je demografska struktura muslimanske populacije. Prosječna dob muslimana u Europi iznosi 30,4 godine, što je značajno niže od prosječne dobi ne-muslimanske populacije koja iznosi 43,8 godina.
Ova razlika u dobnoj strukturi ima značajan utjecaj na stopu rasta populacije i demografske projekcije.
Treći ključni faktor je stopa nataliteta. Muslimanske žene u Europi u prosjeku imaju 2,6 djece, dok ne-muslimanske žene imaju prosječno 1,6 djece. Ova razlika u stopi nataliteta značajno utječe na dugoročne demografske trendove i projekcije rasta muslimanske populacije.
Integracija muslimanske populacije predstavlja važan društveni izazov za europske države. Mnoge zemlje razvijaju različite pristupe i politike kako bi osigurale uspješnu integraciju, istovremeno poštujući kulturne i vjerske različitosti. Ovo uključuje programe jezične integracije, profesionalne edukacije i kulturne razmjene.
Ekonomski aspekt također igra važnu ulogu u ovoj demografskoj transformaciji. Muslimanska populacija značajno doprinosi europskoj ekonomiji kroz radnu snagu, poduzetništvo i kulturnu raznolikost.
Mnoge europske tvrtke prilagođavaju svoje proizvode i usluge kako bi bolje služile rastućoj muslimanskoj populaciji.
Čak i u scenariju bez daljnjih migracija, prirodni prirast osigurava kontinuirani rast muslimanske populacije u Europi. Prema trenutnim projekcijama, muslimani će do 2050. godine činiti najmanje 7,4% ukupnog stanovništva Europe.
Trenutno, muslimanska populacija u EU, Švicarskoj i Norveškoj broji oko 25,8 milijuna vjernika, što čini približno 4,9% ukupnog stanovništva.
Ovaj demografski trend predstavlja jednu od najznačajnijih društvenih promjena u suvremenoj Europi. Posebno je izražen u zapadnoeuropskim zemljama, gdje se očekuje najveći rast muslimanske populacije u nadolazećim desetljećima.
Ova promjena donosi nove izazove i prilike za europska društva, potičući razvoj multikulturalnih politika i programa koji će osigurati harmoničnu koegzistenciju različitih vjerskih i kulturnih skupina.
