Na današnji dan, 18. kolovoza 1450. u Splitu je rođen Marko Marulić, književnik kojeg se smatra ocem hrvatske književnosti.
Potomak je splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski nazivala Pečenić ili Pecenić; oblik Marulić nalazi se u Juditi. Nakon školovanja u splitskoj humanističkoj školi (gdje mu je profesor bio Tideo Acciarini) možda je nastavio školovanje u Italiji (po nepotvrđenim pretpostavkama u Padovi).
U Splitu je obavljao komunalne dužnosti egzaminatora, suca, izvršitelja oporuka; bavio se i trgovinom. Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a oko 1509–11. boravio je u uvali Nečujam na otoku Šolti.
Kao tipičan humanist većinu je djela (više od 80 posto sačuvanih tekstova) napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome (sačuvana su 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta).
Književna mu je ostavština opsežna i raznovrsna: obuhvaća djela u stihu i prozi, kompendije i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme.
Glavni su mu književni uzori bili Biblija, patristika i klasična antika. Gotovo u cijelom opusu zauzet je širitelj i tumač temeljnih zasada kršćanske moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost ćudorednoj pouci očitovao je izrazito humanističku obrazovanost i širinu interesa (književnost, povijest, arheologija, politika, pravo, slikarstvo). Na njegove nazore utjecao je i laički pokret "moderne pobožnosti".
Najznamenitije je Marulićevo djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili, 1501., prvo izdanje 1521), prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku (6 pjevanja, ukupno 2126 dvostruko srokovanih dvanaesteraca s prijenosnom rimom).
Na podlozi poetike biblijsko-vergilijevskih epova Marulić je u tom remek-djelu ostvario renesansnu sintezu hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Prozna posveta Dujmu Balistriliću iznimno je važno autopoetičko očitovanje.
Marulićevi suvremenici Juditu su izvrsno primili (tri izdanja u nepunih 18 mjeseci), imala je trajan odjek u hrvatskoj književnosti od XVI. st., a nedavno je zapažena i izvan hrvatskih granica pa je prevedena na engleski, madžarski, talijanski i francuski.
Biblijska poema Suzana manjeg je opsega (780 stihova) i pjesničkog dometa. Uz nekoliko domoljubnih (Molitva suprotiva Turkom, Tužen’je grada Hjerozolima) i šaljivo-poučnih pjesama ostali hrvatski stihovi pretežno su nabožne i moralističke tematike.
Maruliću se pripisuje i dramski tekst (također u stihovima) Prikazan’je historije svetoga Panucija, adaptacija talijanskog predloška Fea Belcarija.
Od proze na hrvatskome sačuvano je vrlo malo: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, a opsežan spis Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja tašćin segasvitnjih (1500., prvo izdanje 1989) prijevod je djela De imitatione Christi Tome Kempenca. S manje pouzdanosti pripisuje mu se, također prevedeni, Oficij Blažene Dive Marije.
Prijevodna dionica opusa značajna je i raznovrsna; uz već spomenute prozne prijevode ističu se i pjesnički prijevodi: Marulić je prvi u Hrvata prevodio Dantea (na latinski) i Petrarcu (na latinski i hrvatski).
Po općem sudu najvažniji hrvatski pisac XV. i XVI. st. i nacionalni klasik, Marulić se u novije doba i izvan hrvatskih granica prepoznaje kao istaknut predstavnik europskoga kršćanskoga humanizma i renesansne epike.
