Skupina studenata teatrologije u Beču u travnju prošle godine anketirala je bivše i sadašnje kazališne kritičare na temu ''Sjećam se najljepše ljubavne scene u teatru'', evo što je tim povodom odgovorila, nekad ugledna kazališna kritičarka i teatrolog u mirovini Constanze Topf:
''Imala sam sreću da u Ljubljani 1986. godine prisustvujem izvedbi predstave „Ekumena“, autorskom projektu glumca i redatelja Salke Šarića, u izvedbi Privremenog pozorišta iz Mostara ( ex Jugoslavija).
Od brojnih predstava koje sam kao kritičarka gledala i o njima pisala – mnoge vremenom zaboravite ili ih se rijetko prisjetite. Među onim nezaboravnim je svakako predstava ''Ekumena''; ta čudesna predstava koja je osebujnim scenskim jezikom progovorila o mnogo čemu što tišti čovjeka – takvim autorskim izričajem koji bi i danas bio apsolutno suvremen i aktualan. I sada bih mogla, čini mi se, napraviti popis svih slika i događaja u toj predstavi koji su se nizali od početka do kraja. Toliko dubok dojam je na mene ostavila ta predstava.
Eto, u toj predstavi sam vidjela i najljepšu ljubavnu scenu u teatru. To je bio tako moćan niz prizora u kojima dvoje zaljubljenih uradi sve što može uraditi dvoje ljubavnika. Snažno su bili prisutni emocija, strast i tjelesnost, a da se glumci nisu ni dotakli. Bili su to čudesni i neodoljivi scenski prizori u kojima je sve odisalo nježnošću i djetinjom čednošću – bez ikakve banalnosti.“
Zanimljivo je da je i austrijska kazališna kritičarka Elisabeth Loibl pišući kritiku o predstavi ''Ekumena'', nakon izvedbe u Šibeniku 1982. godine, za bečki tjednik za kulturu ''Falter'', također istaknula da je u ovoj predstavi vidjela najljepšu ljubavnu scenu u teatru.
