U borbi s rakom žučnih kanalića, Vedrana Rudan je podijelila kako se s njome nosi, što ju raduje i kako gleda na smrt
Spisateljica Vedrana Rudan u HRT-ovoj emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2" otvoreno je govorila o svojoj borbi s bolešću i teškim trenucima za nju i njezinu obitelj. Ljubav prema pisanju, kaže, drži je živom. Ponosna je što prodaje svoje knjige, a ne sebe, a naglašava da o svojoj obitelji ne piše.
''Imam izuzetno agresivan rak žučnih kanalića koji se vrlo teško otkriva'', izjavila je Rudan, dodavši da je, zahvaljujući redovitim kontrolama, rak bio operabilan. Operacija je prošla dobro, limfni čvorovi bili su čisti, a prva kontrola pokazala je da nema metastaza. No, već na sljedećoj kontroli, u roku od dva mjeseca, metastaze su bile brojne.
Prije operacije obavila je tri pregleda, svaki od njih platila 1.000 eura. Sama operacija, uz popuste, koštala je oko 9.000 eura u privatnoj klinici jer nije bila uključena u kvotu, unatoč tome što država ima ugovor s tom klinikom. U tom je razdoblju u Srbiji trebala izaći njezina knjiga "Umrijeti bez stresa". Izdavaču je odmah javila da zbog bolesti neće moći prisustvovati promociji, no sutradan ju je iznenadila uplata od 10.000 eura, što joj je pomoglo donijeti odluku o operaciji.
Kad je saznala da su se metastaze proširile, Vedrana Rudan odlučila je otići u Švicarsku na eutanaziju. ''Odlučila sam davno, rekla sam u mnogim intervjuima, ne želim umirati na rate. Ja hoću eutanaziju'', izjavila je.
Prema informacijama s interneta, postupak košta 17.000 eura. Od supruga i djece dobila je podršku, prevela medicinske nalaze i bila prihvaćena kao kandidat. No, s obzirom na to da je fizički oslabila do te mjere da nije mogla ni u automobil ući, a kamoli putovati u Švicarsku, odustala je od te odluke. Sada je na kemoterapiji jer su joj liječnici predočili statistiku i mogućnosti koje joj ipak daju određenu šansu.
''Ta moja djeca, koji su odrasli ljudi, sin mi ima 50, kći 46 godina, kada su čuli da postoje neki brojevi, rekli su mi: 'Mama, svaki dan je dobitak. Ostani, ostani, ostani'. Muž me hvata za nogu: 'Ti si tu, ti si tu!' Mislim, kako sam ja tu? Ja sam tu, kemoterapija, kriza, bolnica gdje te dignu, vratiš se doma, kemoterapija, kriza, bolnica... To definitivno nije život koji bih ja htjela. A s druge strane imaš dvije 50-godišnje bebe koje te hoće, imaš muža koji te ne da. Mi smo izuzetno povezani'', kazala je Rudan.
