Zašto neke osobe toliko puno pričaju? Kad netko previše priča ili, kako to znamo reći "melje", to nije stvar stila: psiholozi takvo ponašanje povezuju sa sedam karakternih osobina.
Na vama je da, ako ste jedan od onih koji "ne znaju stati", naučite kako uravnotežiti svoju komunikaciju te postati učinkovitiji i okolini privlačniji sugovornik. Naime, previše govorenja nije uvijek simpatično i može vas dovesti do toga da vas ljudi počnu izbjegavati.
Osobne priče i uspjehe neki ljudi koriste kao "mamac" za privlačenje pažnje, što se još naziva i "konverzacijski narcizam".
Ako ste skloni početi svoju priču prije nego što je netko drugi dovršio svoju, možda ste jedan od onih koji stalno traže odobravanje okoline i to vam je toliko potrebno u svakom trenutku da jednostavno nemate strpljenja čekati da dođete na red.
Što učiniti: nakon što ste nešto ispričali, pričekajte nekoliko sekundi kako biste ostavili prostor drugima da se ubace, ispričaju neku svoju priču ili izreknu svoju misao.
Neke osobe koriste riječi kao instrument moći. U kompetitivnim situacijama, poput sjednica, sastanaka, rasprava pa čak i igara, okupirati vokalni prostor pruža osjećaj kao da držite situaciju pod svojom kontrolom.
No, takvo ponašanje može prije izazvati otpor kod ljudi nego divljenje.
Što učiniti: postavljajte pitanja i pozovite druge da sudjeluju u razgovoru. Dijalog je suradnja, a ne takmičenje.
Bujica stalnih "mmm", "tojest", "onda", "znaš" i slično često niti nije neki konkretan govor ili priča, već način za prikrivanje anksioznosti. Poštapalice drže "komunikacijsku liniju otvorenom", ali smetaju sugovornika.
Što učiniti: zamijenite te poštapalice s pauzama od dvije, tri sekunde. Vama će se možda te pauze bez riječi činiti super duge, ali vašim sugovornicima će biti posve normalne.
Visoko ekstrovertne osobe dobivaju poticaj od mnogo pričanja. Što više govore, to više energije imaju, ali i manje pažnje prema drugima.
Što učiniti: uravnotežite svoje verbalne izljeve s pitanjima poput "Što ti misliš o tome?" i tako otvorite prostor za svog sugovornika.
U ovom slučaju govor se koristi za organiziranje misli i ideja, što je taktika koja ponekad može biti korisna, no može se pretvoriti u naporan monolog.
Što učiniti: ako imate mnogo misli i ideja koje biste željeli predočiti drugima, zapišite ih prvo i onda ispričajte u nekoliko "sređenih" rečenica. Sugovornici će vas tada saslušati s više volje i interesa za ono što govorite.
Neke osobe koriste duga i detaljna objašnjenja za svaku sitnicu, a kamoli za neku važnu stvar kako bi pokazali svoju kompetentnost: što više govore, to više pokazuju svoju "stručnost" u bilo kojem području.
Što učiniti: držite se izreke "sa zrnom soli" (lat. cum grano salis) i objasnite što želite u najkraćim i najnužnijim crtama, bez dugotrajnih tirada.
Ignoriranje mikro signala, poput pogleda, uzdaha i gesta, znak je "lošeg" slušanja, a takvo ponašanje šteti vezama, emocionalnoj bliskosti i poslovnoj suradnji.
Što učiniti: svaki put kad nešto kažete, završite s "otvorenom" rečenicom tipa "A ti?" ili "Što ti misliš?", a onda ostavite prostor tišine kojim pozivate sugovornika da se uključi.
Ove male mjere opreza u razgovoru mogu značajno utjecati na kvalitetu vaših odnosa s prijateljima, kolegama, intimnim partnerom ili znancima zato što:
Poboljšavaju odnose i veze: slušanje aktivira empatiju i uzajamno povjerenje
Pomažu u jasnijem razmišljanju: kad si date vremena da razmislite, smanjujete na minimum nepromišljene izjave i zaključke
Smanjuju stres: tečna i uravnotežena konverzacija uravnotežuje i emocionalni ritam mozga, što doprinosi smanjenju razine stresa
Kako biste postali ugodan i poželjan sugovornik, koji zna lijepo govoriti, ali i slušati, prvi korak je aktivno slušanje.
To uključuje da parafrazirate ono što ste čulu (na primjer "Dakle, kažeš da...."). Sljedeći korak su "otvorena pitanja" poput "Kako se osjećaš u vezi toga" i slično, koja potiču daljnji razgovor.
Kad je vaš red da nešto kažete, ne brzajte i ne popunjavajte praznine između misli poštapalicama, već dajte prednost kratkim stankama u govoru. I za kraj, izuzetno su važni i feedback i tišina, piše Živim.
Da biste pokazali nekome da ga slušate i da vas zanima to što govori, dovoljni su kratko kimanje glavom ili "wow", ne morate se ubacivati svojim rečenicama.
