Na današnji dan prije 15 godina, 15. lipnja 2010. život si je oduzeo Bekim Fehmiu, jedan od najuspješnijih jugoslavenskih glumaca i prvi Albanac koji je nastupao širom Jugoslavije.
Bila je to smrt koja je duboko potresla svijet glume, rijetko ujedinjujući sve koji su pripadali nekadašnjoj državi.
Riječ je o važnom glumcu koji je utro put kasnijim domaćim zvijezdama u svladavanju zahtjevne zapadne produkcije, odnosno u visokobudžetnim filmovima i serijama. Fehmiuu je to uspjelo prvom.
On sam, nažalost, nije uspio svladati depresiju pa tako uz mjesto najuspješnijih glumaca s ovih prostora dobiva i mjesto na popisu onih koje je pobijedila ta bolest. Pronađen je u svojem beogradskom stanu, utvrđeno je da si je presudio hicem iz pištolja.
Riječ je također o glumcu iz ondašnjih komunističkih zemalja koji je prvi stvorio ime i na Zapadu, ali i o glumcu koji mogao, pa i trebao imati, znatno bogatiju i veću karijeru.
Bekim Fehmiu rođen je 1. lipnja 1936. godine u Sarajevu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Obitelj Fehmiu je porijeklom iz Đakovice, na Kosovu. Njegov otac Ibrahim usvojio je svoj srednjoškolski nadimak Fehmiu kao prezime, kojim je zamijenio svoje pravo ime Imer Halili.
Obitelj se potom preselila u albanski Skadar, gdje su proveli tri godine, a 1941. vratili su se u Jugoslaviju u Prizren na Kosovu gdje je Bekim proveo djetinjstvo.
Bio je dio glumačkog kluba u srednjoj školi u Prizrenu, a nakon diplome postao je član Okružnog narodnog pozorišta u Prištini, jedinog profesionalnog kazališta na albanskom jeziku u Jugoslaviji.
Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Mate Miloševića.
Iste godine postaje stalnim članom Jugoslovenskog dramskog glumišta, ali sedam godina kasnije postaje slobodan umjetnik, što je bio do kraja života.
Bekim Fehmiu imao je sinove Uliksa i Hedona. Živio je sa suprugom Brankom Petrić, također glumicom, i sa sestrama i braćom između Prizrena, Prištine i Beograda.
Fehmiu se pojavio u 41 filmu snimljenom od 1953. do 1998. godine. Imao je niz uloga koje su promijenile povijest kinematografije Jugoslavije i ostavio je trag svojim snimanjima u inozemstvu.
Zapažene su njegove uloge u filmovima Specijalno vaspitanje, Skupljači perja, The Odyssey (poznat kao The Adventures of Ulysses), Black Sunday, Hot years, The Deserter i Roj.
Nakon uloge Bijelog Bore odigrane na romskom jeziku u filmu Saše Petrovića "Skupljači perja", počeli su ga tražiti strani redatelji, uključujući američke. Film "Skupljači perja" u Cannesu je nagrađen Zlatnom palmom.
Fehmiu je u svojoj međunarodnoj karijeri nastupao s brojnim filmskim zvijezdama, kao što su John Huston, Ava Gardner, Charles Aznavour, Irene Papas, Claudia Cardinale, Olivia de Havilland, Robert Shaw, Fernando Rey, Dirk Bogarde i Candice Bergen.
Nakon filma "The Adventurers" iz 1970. nije dobio dobre kritike i nije uspio prodrijeti u Hollywood.
Surađivao je s talijanskim producentom Dinom de Laurentisom, Johnom Hustonom, Avom Gardner, Dirkom Bogardeom, Charlesom Aznavourom, Claudijom Cardinale.
Kritičari filmske umjetnosti o Bekimu Fehmiu govorili su da je jedini istočnoeuropski glumac koji je pomaknuo granice i snimao na zapadu "probijajući željeznu zavjesu sve do pojave Gorbačova i pada Berlinskog zida".
Glumio je na srpskom, albanskom, španjolskom, engleskom, francuskom, talijanskom i makedonskom jeziku.
Posljednja filmska ulog bila mu je u filmu "Genghis Khan” Kena Annakina iz 1992. godine.
Po vlastitoj želji ispraćen je uz zvuke Beethovenove "Ode radosti", a njegova supruga i djeca su prosuli njegov pepeo po rijeci Bistrici pokraj Prizrena, zagazivši zajedno u hladnu vodu.
