Tekst članka se nastavlja ispod banera
Društveni kalendar 53-godišnje Paole Marre posljednjih je tjedana prepun. Večerala je u nekim od najboljih londonskih restorana, uživala u velikim popodnevnim druženjima i sastajala se sa starim prijateljima na hedonističkim mjestima kao što je privatni klub za članove Groucho.
Bivša djelatnica glazbene industrije i dobrotvorne organizacije rođena u Kanadi ima puno prijatelja koji već 35 godina žive u Engleskoj. Svi su je željeli vidjeti tih posljednjih mjeseci, ali pribiližio se važan datum u njezinom životu.
Odlazak
Taj je datum došao ovaj tjedan. U ponedjeljak je napustila dom u East Finchleyu i sama odletjela u Zürich. U srijedu u 10 sati trebala je doći u Dignitas, švicarsku organizaciju za pomoć pri umiranju.
Tamo je, nakon što je od 2021. patila od raka crijeva u terminalnoj fazi i nakon mjeseci planiranja i papirologije, okončala svoj život.
"Rak crijeva bio je brutalan i neprekidan", rekla je dan ranije iz svoje hotelske sobe s pogledom na jezero Zürich. “Jednostavno se osjećam spremno... Ono zbog čega se slomim je priča sa svojim prijateljima i opraštane s ljudima. S ostatkom toga mogu živjeti ili umrijeti. Mogu se nositi s odlaskom.”
Marra je odlučila razgovarati s Guardianom jer ljudi u Britaniji "trebaju razgovarati o potpomognutom umiranju... moraju razgovarati o izboru".
"Ne bojim se umrijeti", rekla je. ''Bojim se umrijeti u bolovima.''
Potpomognuto umiranje i dalje je kriminalizirano u Ujedinjenom Kraljevstvu i, dok je čekala svoj dogovoreni termin u Dignitasu, Marra je rekla da bi bilo "ludo" da se potpomognuto umiranje ne legalizira u sljedećih nekoliko godina.
Kako umrijeti
''Važno je da nas ljudi čuju'', rekla je. ''Mi smo ti koji umiru. Mi bismo trebali biti ti koji biraju kako umrijeti. I to bi trebalo biti dozvoljeno u ovoj zemlji. Mislim da je stvarno nepravedno da to ne mogu učiniti ovdje.''
Pročitajte još
Prije nego što je otišla u Švicarsku, Marra je osjetila olakšanje nakon što je pronašla dom za svog psa, Stanleyja, u blizini mjesta Gwithian na obali Atlantika u Cornwallu, tako da on može uživati u šetnjama plažom. Nakon toga se Marra ovaj tjedna našla sama u neobičnom švicarskom hotelu sa dekorom iz 1980-ih, i sa namjerom da sebi oduzme život uz podršku dvojice predstavnika Dignitasa koje nikad prije nije upoznala.
Njezina odluka da progovori o svom putovanju pridonosi rastućem javnom pritisku za reformom – uključujući osobe poput Jonathana Dimblebyja, čiji je brat Nicholas nedavno umro od bolesti motoričkih neurona, i Esther Rantzen, koja ima rak pluća. Svi oni zakon u Britaniji nazivaju "okrutan i neuredan''.
Od 1998. godine više od 530 Britanaca moralo je otputovati u Dignitas kako bi umrli, a još više ih je bilo loše da bi stigli tamo ili nisu mogli priuštiti troškove veće od 10.000 funti.
Podrška javnosti
Ipak, ankete javnog mnijenja bilježe kako više od dvije trećine javnosti podržava pomoć pri umiranju uz strogu kontrolu. Prošli tjedan, čelnik laburista, Keir Starmer, potvrdio je da želi da se zakon promijeni i da se zastupnicima da glasovanje o reformi u Engleskoj i Walesu pod laburističkom vladom.
Kit Malthouse, konzervativni zastupnik koji je supredsjedatelj svestranačke skupine po izboru na kraju života, rekao je da s dolaskom nove generacije zastupnika "sve su šanse da ćemo imati zakon". Posljednji put kada je bilo glasovanje, 2015. godine, zakon je nije prošao zahvaljujući 118 glasova za dok je 330 zastupnika bilo protiv.
Potpomognuto umiranje već je legalno za terminalno bolesne, mentalno sposobne odrasle osobe u posljednjim mjesecima života u 11 američkih država, u većini Australije, na Novom Zelandu, Kanadi, Španjolskoj, Austriji i Ekvadoru. U Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu primjenjuju se širi zakoni o pravu na smrt. U Ujedinjenom Kraljevstvu, svatko tko pomaže nekome umrijeti suočava se s potencijalnim kaznenim progonom. Međutim, u tijeku su izmjene zakona u Jerseyu i na otoku Man, a očekuje se glasovanje o legalizaciji u škotskom parlamentu.
"Ako su ljudi za to, promijenite to", rekla je Marra. ''Smeta mi. Pisala sam svom zastupniku [Mikeu Freeru] i on je bio protiv toga i to me samo jako razljutilo.''
Freer govori biračima da je imao prijatelja kojem je dijagnosticirana neizlječiva bolest koji se preselio u Nizozemsku kako bi umro od samoubojstva, a šest mjeseci nakon njegove smrti došlo je do proboja u liječenju njegove bolesti lijekovima. To nije perspektiva za Marru.
Bolest
Prvi put je otkrila da ima rak dojke 2017., ali 2020. dijagnosticiran joj je rak crijeva koji je od 2021. postao neizlječiv. Liječenje je uključivalo nekoliko "brutalnih" operacija. Više nije mogla uzimati mnogo tableta protiv bolova i da je ostala u Britaniji "način na koji bi umrla ne bi bila dobra smrt" - sa začepljenim crijevima i u bolovima.
Pročitajte još
''Osjećam kako mi se iznutra počinju savijati, uvijati i blokirati i raditi sve ono što uvijek rade”, rekla je u utorak iz Švicarske. "Dakle, apsolutno je pravo vrijeme."
U prethodnim tjednima, nakon prekida liječenja, uživala je u posljednjim trenutcima života znajući da na kraju neće previše patiti. Ranije ove godine, njezin je onkolog rekao da ima oko tri do četiri mjeseca dok tumori ne blokiraju ono što joj je ostalo od crijeva nakon što je veći dio uklonjen.
Opisujući raniji postupak, rekla je: “Ogole cijelu unutrašnjost. Dakle, svi moji ženski organi, sve... Sve je nestalo. Uklone sve, vrate vam organe koji nisu kancerogeni, napune vam šupljinu kemoterapijom, zagriju je do 45 stupnjeva i osciliraju vaše tijelo dva do tri sata, zatim vas isperu i ponovno zašiju. To je brutalno.''
Započela je proces određivanja datuma s Dignitasom prije neka dva mjeseca. Njezini majka i otac žive u Britanskoj Kolumbiji; njezin brat, Tony, u Torontu.
Kad je ranije ove godine odredila datum, Tony je shvatio kako više neće imati svoju mlađu sestru.
Ideja da se zna "određena minuta" kada će ona umrijeti bila je vrlo čudna, rekao je. Htio bi biti uz nju. Nadam se da nije usamljena, ali ona je odlučila otići sama i on to razumije.
Marra je rekla da je napuštanje kuće u Londonu u ponedjeljak bilo "ludo". ''To je kao da se seliš i nikad se ne vraćaš'', rekla je. ''Bacam svoje kućne potrepštine. Bilo je čudno.''
U Švicarskoj je Marra trebao imati dva sastanka s liječnicima. Ona misli da nitko u hotelu ne zna zašto je ona tu jer "nema sažaljivih pogleda". Trebala je u klinici u srijedu u 10 ujutro oduzeti svoj život uz pomoć tima Dignitasa.
"Trenutno je to ideja", rekla je. "Ne čini se stvarnim."
Na kraju
No rekla je da će, kada dođe trenutak, njezin instinkt vjerojatno biti da odmah završi s procesom. Nakon njezine smrti, Marra će biti kremirana u Švicarskoj prije nego što njezin pepeo vrati u Ujedinjeno Kraljevstvo od strane pogrebnika kojemu je platila let iz Londona u Zürich jer se ljudski ostaci ne mogu poslati poštom ili paketskom službom.
"To je stvarno bizarno", rekla je. ''Mislim da se zove Richard. Otići će po mene... Grupa prijatelja će prosuti moj pepeo.''
Dogovaranje njezine smrti u Dignitasu uključivalo je hrpu papirologije, uključujući zubne kartone, vjenčane i razvodne podatke te rodni list iz Kanade.
U početku je smatrala da je ton Dignitasove "vrlo stvarne" komunikacije "pomalo čudan". Očekivala je da će to biti nekako mekše, ali se naviknula i sama je postala stvarnost, govoreći jednostavno: "Idem 18. i onda umrem 20.".
S obzirom na rizik od kaznenog progona, britanski liječnici moraju biti oprezni kada pacijenti pitaju o potpomognutom umiranju. Ali Marra je rekla da je njezin medicinski tim "podržavao, a da nije podržavao".
Određivanje datuma dalo joj je vremena da se na pravi način oprosti.
''Mnogi ljudi to ne shvaćaju, pogotovo ljudi koji odrade liječenje do kraja'', rekla je. ''Vrijeme koje imam provodim na način na koji želim.''
Za i protiv
Protivnici potpomognutog umiranja upozoravaju da bi legalizacija mogla dovesti do toga da ranjive osobe budu prisiljene na ranu smrt, ali Marra se nije složila. "Tako je komplicirano dobiti odobrenje", rekla je. ''Toliko je ljudi uključeno. Ne razumijem kako se to moglo dogoditi.''
Vidjela je suprotno događanje s obiteljima koje prisiljavaju bolesne voljene da pokušaju s daljnjim liječenjem.
Još jedna zabrinutost je da bi bilo koji početni zakon bio proširen kako bi uključio neizlječive bolesti, probleme mentalnog zdravlja, pa čak i djecu. Protivnici potpomognutog umiranja upozoravaju da bi se propisi počeli smatrati ograničenjima prava, a proširenje primjene moglo bi dovesti do više slučajeva koji uključuju ranjive osobe.
"Ne vidim da se to događa ovdje", rekla je Marra. ''Svi moji terminalni prijatelji žele izbor i ako ti to ne želiš učiniti, nemoj to učiniti.''
Ne osjeća se loše zbog svoje odluke. Alternativa je patnja u razmjerima koje ona predobro razumije iz svojih dosadašnjih tretmana.
"To je nešto što znam da moram učiniti za sebe", rekla je. ''Čak to zapravo i ne vidim kao kraj. To je samo dio mog života.''
Eutanazija
Pojam "potpomognuto umiranje" ili "eutanazija" odnosi se na praksu namjernog okončanja života osobe kako bi se olakšali nepodnošljivi bolovi ili patnja koja je povezana s neizlječivim bolestima ili stanjima. Ova tema je izuzetno kontroverzna i izaziva duboku moralnu, etičku i pravnu raspravu diljem svijeta.
Eutanazija se može podijeliti na nekoliko oblika:
-
Aktivna eutanazija: To je postupak u kojem se osoba namjerno ubija, obično primjenom smrtonosne doze lijekova ili drugih sredstava.
-
Pasivna eutanazija: Uključuje prestanak medicinskih postupaka ili odbijanje liječenja kako bi se osoba prirodno pustila da umre.
-
Pomoć pri samoubojstvu: Osoba sama odlučuje okončati svoj život, ali može dobiti pomoć od liječnika ili drugih osoba u dobivanju sredstava koja će im pomoći u tome.
-
Voluntarno vs. nevoljno: U voluntarnom slučaju, osoba izražava želju za potpomognutim umiranjem dok je još sposobna donositi odluke. U nevoljnom slučaju, odluka je donesena bez izričitog pristanka osobe, obično zbog toga što je osoba nesposobna izraziti svoje želje (npr. zbog kome ili drugih stanja).
Ova tema izaziva mnoge kontroverze i rasprave u vezi s ljudskim pravima, medicinskom etikom, vjerskim uvjerenjima i zakonima. Neki se protive eutanaziji zbog brige za zloupotrebu, moguće smanjenje vrijednosti ljudskog života i potencijalne opasnosti za ranjive skupine, poput starijih ili osoba s invaliditetom. Drugi zagovornici eutanazije tvrde da je to pitanje autonomije pacijenta, slobode izbora i prava na dostojanstvenu smrt. Svaka zemlja ima svoje zakone i politike u vezi s potpomognutim umiranjem, a pristup i legalnost eutanazije varira diljem svijeta.
Različite države imaju različite pristupe
Potpomognuto umiranje ili eutanazija je zakonski dopuštena u nekoliko zemalja i regija širom svijeta, ali različite države imaju različite pristupe i uvjete za prakticiranje eutanazije. Evo nekoliko primjera:
-
Nizozemska: Nizozemska je jedna od prvih zemalja koja je legalizirala eutanaziju. Zakon koji je stupio na snagu 2002. godine omogućuje eutanaziju i pomoć pri samoubojstvu pod određenim uvjetima.
-
Belgija: Belgija također dopušta eutanaziju i pomoć pri samoubojstvu pod određenim uvjetima. Zakon iz 2002. godine omogućuje pacijentima da zatraže eutanaziju ako pate od neizlječive bolesti ili neizlječive patnje.
-
Kanada: Kanada je 2016. godine legalizirala medicinski potpomognuto umiranje, omogućavajući pacijentima koji su u nepodnošljivim bolovima ili patnjama zbog ozbiljnih zdravstvenih problema da zatraže pomoć pri okončanju života.
-
Luksemburg: Luksemburg je također jedna od zemalja u kojima je eutanazija legalna. Zakon iz 2009. godine dopušta eutanaziju pod određenim uvjetima.
-
Švicarska: Švicarska dopušta pomoć pri samoubojstvu, ali pod posebnim uvjetima. Organizacije poput Dignitasa i Exit-a pružaju pomoć osobama koje žele okončati svoj život.
- Portugal: Portugalski parlament usvojio je zakon o eutanaziji 29. siječnja 2021. godine, a stupio je na snagu 17. ožujka 2021. godine. Prema ovom zakonu, pacijenti s neizlječivim bolestima ili teškim patnjama mogu zatražiti medicinsku pomoć pri okončanju svog života.
-
Austrija: Eutanazija je ilegalna u Austriji. Međutim, pasivna eutanazija, koja uključuje prestanak medicinskih postupaka ili odbijanje liječenja kako bi se dopustilo pacijentu da umre prirodno, može biti dopuštena ako je u skladu s pacijentovim izraženim željama i medicinskim smjernicama.
-
Španjolska: U ožujku 2021. godine Španjolski parlament usvojio je zakon o eutanaziji koji je omogućio medicinski potpomognuto umiranje u određenim slučajevima. Zakon je stupio na snagu u lipnju 2021. godine.
-
Novi Zeland: 2020. godine održan je referendum o Zakonu o zakonitom i dostojanstvenom umiranju, koji bi omogućio osobama s terminalnim bolestima ili nepodnošljivim patnjama da zatraže medicinsku pomoć pri okončanju svog života. Većina glasača podržala je ovaj zakon, što je dovelo do njegova stupanja na snagu u studenom 2021. godine. Ovaj zakon omogućava osobama da zatraže medicinsku pomoć pri umiranju, ali pod određenim strogo reguliranim uvjetima.
Osim ovih zemalja, još nekoliko mjesta i regija imaju zakonske okvire koji omogućavaju potpomognuto umiranje ili pomoć pri samoubojstvu pod određenim uvjetima.
U Sjedinjenim Američkim Državama eutanazija, u smislu aktivnog okončanja života pod nadzorom medicinskih stručnjaka, nije legalna na saveznoj razini. Međutim, nekoliko saveznih država dopušta medicinski potpomognuto umiranje ili pomoć pri samoubojstvu pod određenim uvjetima. Međutim, većina zemalja još uvijek zabranjuje eutanaziju ili nema jasno definirane zakone o ovoj praksi.
Dignitas
Dignitas je organizacija koja se nalazi u Švicarskoj i specijalizirana je za pružanje pomoći pri samoubojstvu osobama koje pate od neizlječivih bolesti ili nepodnošljive patnje. Osnovan je 1998. godine u Zurichu od strane Ludwig Minellija, švicarskog pravnika koji je zagovarao pravo na dostojanstvenu smrt.
Eutanazija nije legalna u Švicarskoj, ali zakoni o pomoći pri samoubojstvu dopuštaju pojedincima koji su sposobni donositi odluke da zatraže pomoć u okončanju svog života. Dignitas je jedna od organizacija koja pruža ovu vrstu pomoći, iako se ne ograničava samo na švicarske državljane, već i na ljude iz cijelog svijeta.
Osobe koje žele koristiti usluge Dignitasa prolaze kroz detaljan postupak procjene. Ovaj postupak uključuje medicinsku procjenu njihovog stanja, psihološku procjenu mentalne sposobnosti za donošenje takve odluke te osiguranje da odluka o samoubojstvu bude dobrovoljna i informirana. Nakon što se procijeni da osoba ispunjava uvjete, Dignitas im pruža podršku i nadzor tijekom samog čina.
Dignitas je često predmet kontroverze i kritike, kako u Švicarskoj tako i u inozemstvu. Neki smatraju da organizacija omogućava zloupotrebu prava na samoubojstvo, dok drugi podržavaju njezin rad kao izraz autonomije i prava pojedinca na dostojanstvenu smrt. Ipak, Dignitas ostaje jedna od najpoznatijih organizacija koja pruža ovu vrstu usluga u svijetu.
