Znate li pričU?
Iza Čolinog hita 'Pjevam danju, pjevam noću' stoji tragična ljubavna priča
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Pjesmu je napisao mladi pjesnik, koji siromašan i bolestan umire u svojoj 29. godini, a pjesma je bila posvećena, kćerki uka Karadžića u koju je bio zaljubljen.
Mina (Vilhemina) Karadžić bila je kćerka reformatora srpskog jezika, Vuka Stefanovića Karadžića.
Bila je zvijezda bečkog života, obrazovana i talentirana, okružena najuglednijim ljudima od kojih su mnogi bili njeni udvarači. Govorila je četiri svjetska jezika i odlično svirala klavir, a bavila se i slikarstvom.
S druge strane, Branko Radičević je bio siromašni student i pjesnik, uz to i bolestan od tuberkuloze zbog čega je upisao studije medicine. Bio je nadaren za pisanje, slikarstvo i jezike, ali, podmukla bolest, od koje mu je umrla cijela obitelj, ga je omela u tome, prenosi Dnevno.rs.
Upoznali su se u bogatoj kulturno-intelektualnoj sferi koja je naprosto cvjetala, stoga i ne čudi što se romantični skromni student zagledao u "najpoželjniju djevojku", koja je uzgred bila i prava ljepotica.
Ni Mina nije bila imuna na talentiranog pjesnika, o čemu svjedoči njeno potonje pisanje o njemu, kao i Brankova pisma Đuri Daničiću. No, siromašni bolesni student nije se ni nadao da platonska ljubav može postati stvarna, te joj je napisao pjesmu.
Napisao joj je pjesmu u kojoj je oslovljava sa "sele" (što je bilo uobičajeno za to vrijeme), u kojoj želi da je "metne međ zvjezdice".
Pjevam sele, što god hoću;
I što hoću, to i mogu,
Samo jedno još ne mogu:
Da zapjevam glasovito,
Glasovito, silovito,
Da te dignem sa zemljice,
Da te metnem međ' zvjezdice.
Kad si zvijezda, sele moja,
Da si među zvjezdicama,
Među svojim, sele moja,
Milim sestricama.
Izmučen i siromašan, Branko umire od tuberkuloze 1853. u 29. godini, neki izvori tvrde da je u bolnici pored njega bila Minina majka, no, ne slažu se svi biografi oko toga. Pet godina kasnije, Mina se udaje za Aleksu Vukomanovića, osnivača katedre za srpski jezik, povijest i književnost na beogradskom Liceju, što joj omogućava da nastavi misiju svog oca Vuka Karadžića.
Dobili su sina Janka, međutim, Aleksa umire nakon nepune dvije godine braka. Mina ostaje sama, da se bori za sebe, svoje dijete i očuvanje srpskog jezika i kulture. Zlatni dani njene mladosti, kada se uživalo uz zvuke klavira i poziralo najcjenjenijim slikarima, zauvijek su prošli, prenosi avaz.ba
Kada je stasao, Minin i Aleksin sin Janko odlazi u rat, te je poginuo 1876. godine. Mina tada ostaje potpuno sama. Preminula je 18 godina nakon smrti jedinca, u 66. godini.
Time se gasi loza Vuka Karadžića.
