Povijesna dimenzija Biblije, Starog zavjeta, priča ljudske civilizacije po Bibliji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naša crkva preporuča duhovni post: post od svađe s bližnjima, od ogovaranja i spletkarenja, od sebičnosti, a od ušteđenih materijalnih dobara trebamo pomagati potrebne, kazao je u predbožićnjem intervjuu za Fenu monsinjor prof.dr. Mato Zovkić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije.

Razgovarala: Kanita Alijagć

Ususret Božiću aktuelna je povijesna dimenzija Biblije, Starog zavjeta, priča ljudske civilizacije po Bibliji.

Stari zavjet kao sveta knjiga Židova i kršćana je zbirka od 46 knjižica koje su nastajale od oko godine 750. prije Krista kada je propovijedao prorok Amos, a građa s njegovim propovijedima sabrana u Knjigu Amosovu nakon povratka Židova iz babilonskog ropstva god. 538. prije Krista.

- Kršćani su se služili židovskom Biblijom prevedenom na grčki, tzv. Septuagintom, a u njoj je sačuvano sedam knjiga samo na grčkom tako da je kanon katolika i pravoslavaca dulji za tih sedam knjiga. Na početku Lutherova pokreta reforme, godine 1517. protestanti su odlučili prihvaćati u kanon samo one knjige Staroga zavjeta koje prihvaćaju Židovi - rekao je Zovkić.

Na pitanje da li je Biblija homogena konstrukcija, da li se prilagođavala, mijenjala kroz povijest, Zovkić je kazao da ne može biti homogena u smislu kontinuiranog pripovijedanja, jer su je pisali različiti autori kroz 700 godina, koji su se poslužili različitim književnim vrstama: povijesna naracija, proročka propovijed, mudrosne izreke, poezija koja je nazočna u Psalmima, dijelovima proroka i Pjesmi nad pjesmama.

- Pomanjkanje homogenosti po ukusu današnjeg zapadnog čitatelja nije mana nego vrlina svetih pisaca koji su imali na umu svoje povijesne čitatelje, židovske vjernike prisutne u Palestini i raseljeništvu. Mi današnji vjernici koji u Bibliji tražimo poruku spasenja, dolazimo do te poruke analizom svetoga teksta - naglašava Zovkić.

Da bi se odgovorilo na pitanje što je sveti tekst značio prvim povijesnim čitateljima, kako su ga vjernici kroz stoljeća razumijevali, za to je nužno služiti se prijevodima i komentarima.

Na molbu da pojasni kome se pripisuje autorstvo Starog zavjeta i zašto su određeni spisi prihvaćeni, drugi ne, usljed čega je došlo do podijeljenosti, Zovkić pored ostalog kaže da u biti, povijesnim čitateljima nije bio važan autor nego poruka, jer mudrosne knjige sadrže univerzalnu ili ekumensku poruku o odgovornom življenju tako da židovska tradicija nije sačuvala podatak o autorima.

- Židovska tradicija pripisala je autorstvo Petoknjižja ili Tore Mojsiju kao vođi Židova na putu iz Egipta pod Sinaj na sklapanje saveza. Današnja književna analiza i teološka kritika Petoknjižja sa sigurnošću zaključuje da nije jedan autor napisao svih pet ovih „knjiga“ nego one sadrže dio građe koji potječe od Mojsija - ističe Zovkić.

Za 16 proročkih knjiga koje već u naslovu sadrže ime proroka dugo se smatralo da je neko od prorokovih učenika odmah po završetku prorokova života njegove propovijedi u pisanom obliku stavio na raspolaganje zajednici za čitanje.

- Današnja biblijska znanost sa sigurnošću zaključuje da Izaijina knjiga sadrži građu koja je nastajala kroz 150 godina, ali to povijesne čitatelje nije priječilo da sve ove propovijedi gledaju kao djelo povijesnog Izaije koji je djelovao od oko 740. do 700. godine prije Krista u Jeruzalemu. Povijesnim čitateljima nije bio važan autor nego poruka - kaže monsinjor Zovkić.

Govoreći o načinu na koji se Biblija prenosi vjernicima, Zovkić kaže da su u židovsko-kršćanskoj tradiciji odlomci iz Staroga zavjeta čitani na bogoslužju po sinagogama i crkvama, a propovjednik je dužan te odlomke rastumačiti ne samo što su značili povijesnim čitateljima nego i što poručuju današnjim vjernicima. Za to je potreban završen studij teologije i kanonsko poslanje od vjerskog starješine.

Nije poznato da bi tko od kršćana ili Židova znao Stari zavjet napamet na hebrejskom izvorniku ili u nekome od prijevoda na današnje jezike.

Duhovna dimenzija Biblije, Starog zavjeta je različita i dugovjeka. Stari zavjet može se čitati privatno, u svome stanu i nad njim razmišljati. Ali glavno „mjesto za slušanje“ je bogoslužje zajednice.

- Meni veličanstveni su psalmi kao pjesnička molitva pojedinca i zajednice te neke mudre izreke - kaže Zovkić, a posebno ga, dodaje, oduševljava tekst iz Psalama: Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.Stoga ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more…S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev (Ps 46,2-3.8).

- Proroci, molitelji psalama i zakonodavni tekstovi Staroga zavjeta ističu kako je Bog na strani pridošlica, udovica, siročadi i siromaha - kaže Zovkić govoreći o socijalnoj dimenziji Biblije.

Naveo je jednu psalamsku kritiku protiv nemoralnih bogataša, koja kaže: Tlače narod tvoj, Gospodine, I baštinu tvoju pritišću; kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimaju i govore: „Gospodin ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!“ (Ps 94,5-7).

Osobito je prorok Amos, uz opasnost po svoj život, napadao bogataše koji obavljaju vjerske obrede a uskraćuju plaću radnicima: „Jer znam mnoge vaše zločine i vaše grijehe pregoleme: tlačite pravednike i primate mito, odbijajuć siromaha na gradskim vratima. Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa. Pravda nek' poteče k'o voda i pravica k'o bujica silna“ (Am 5,12.23-24).

Monsinjor Zovkić je u kontekstu posta rekao da je kod katolika disciplina posta uoči Božića i Uskrsa veoma ublažena, zbog rada vjernika u poduzećima koja nisu dužna priskrbljivati posnu hranu.

- Za razliku od muslimana, za koje post znači uzdržavanje od svakog jela i pića od izlaska do zalaska sunca, kod kršćana je post u uzdržavanju od jela s mesom i konzumiranju samo jednog obroka do sitosti a za ostala dva obroka se ne jede do sitosti - rekao je u intervjuu za Agenciju Fena, monsinjor prof.dr. Mato Zovkić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije.

Mato Zovkić rođen je 1937. u Tramošnici, općina Gradačac. Teologiju je studirao u Đakovu, a na KBF-u u Zagrebu 1968. doktorirao disertacijom o obnovi Crkve prema Drugome vatikanskom saboru, pod vodstvom Tomislava Šagi-Bunića. Magisterij iz Svetoga pisma na Papinskome biblijskom institutu u Rimu postigao je 1972. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1963. Od 1972. do 2009. predavao je Novi zavjet na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu.

Piše knjige i članke s područja egzegeze Novoga zavjeta, saborske ekleziologije, ekumenizma i međureligijskog dijaloga. Dosad je napisao 16 knjiga i oko 150 znanstvenih članaka. Nastupa na međureligijskim susretima u BiH, Italiji, Engleskoj i Njemačkoj. Od 1985. kanonik je sarajevski, od 1991. savjetnik nadbiskupa Vinka Puljića za međureligijski dijalog, od 1994. prelat Svete Stolice, a od 1997. član Međureligijskog vijeća u BiH.