Egon Schiele

Bio je majstor erotskih akata, ali i melankolično lijepih pejzaža

Schiele je u rasplamsanoj atmosferi Beča našao svoj ekspresionistički cilj i svojim prikazima seksualnosti postao je jedan od najprovokativnijih majstora svog vremena.
Kultura / Umjetnost | 31. 10. 2023. u 11:36 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Getty Images / Egon Schiele (Tulln na Dunavu, Austrija, 12. lipnja 1890. – Beč, 31. listopada 1918.)

Na današnji dan prije 105 godina, 31. listopada 1918. u Beču je preminuo slavni slikar i crtač Egon Schiele, uz Gustava Klimta i Oskara Kokoschku najvažniji predstavnik austrijske secesije.

Egon Leo Adolf Ludwig Schiele rođen je 12. lipnja 1890. godine u mjestu Tulln, gradiću na Dunavu blizu Beča.

Sciele se Schiele u rodnom mjestu suočavao s ranom smrti njegova oca. Egon je tada imao samo 14 godina i gubitak oca duboko ga je pogodio.

Egonov prvi omiljeni motiv bili su vlakovi. Kao sin upravitelja željezničkog kolodvora odrastao je u svijetu punom vlakova i lokomotiva, što je već zarana utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Obitelj je živjela u stanu iznad željezničkog kolodvora u Tullnu.

Mali Schiele tako je mogao promatrati vlakove s prozora i provodio je sate crtajući ih. Već u ranoj dobi crtanje i slikanje bili su njegova omiljena zanimacija. Ta strast ostala je živa tijekom školskih dana i imala je negativan utjecaj na njegove uspjehe u školi. On je slikao tijekom nastave i time bi često razljutio učitelje.

S 12 godina došao je u gimnaziju u Klosterneuburgu. Nasreću je tamo upoznao učitelja crtanja Ludwiga Karla Straucha koji je prepoznao i podupirao njegov umjetnički dar.
Klosterneuburg je u Schieleovo vrijeme imao vrlo aktivnu umjetničku scenu i zahvaljujući Strauchu mogao je zaroniti u potpuno novi svijet i sklopiti kontakte s drugim umjetnicima.

Tijekom vremena u Klosterneuburgu od 1902. do 1906. konkretizirao se njegov profesionalni cilj: bilo je jasno da želi postati slikar.

Foto: Leopold Museum / Schile: Portret Wally Neuzil

U odrasloj dobi Schiele više nije slikao vlakove. On čak nije bio veliki zaljubljenik u putovanja, ali ipak je ljubav prema željeznici ostala.

Više je puta putovao u Wachau i naslikao je seriju slika mjesta Stein an der Donau. Ovom je slikaru dolina Wachau bila jedno od omiljenih mjesta u djetinjstvu. Jednu školsku godinu proveo je u Kremsu i išao je u duge šetnje vinogradima.

Među Schieleovim pejzažima posebno je puno prikaza srednjovjekovnih gradića. Često prikazuje Krumau, rodno mjesto njegove majke, i mjesta Donje Austrije.

Te slike dokaz su njegove duboke povezanosti s domovinom i njegove ljubavi prema gradovima koji imaju karakter sela. Schiele gradove slika skoro kao dizajner krajolika pa tako nije čudo da za sebe kaže: "Da nisam slikar, [...] najradije bi bio graditelj."

Tijekom života uvijek je birao živjeti u manjim gradovima: prvo Krumau, potom Neulengbach u Bečkoj šumi (Donja Austrija). Bečka šuma, danas kao i tada, regija je s blagim brežuljcima, pošumljenim planinskim padinama i malim mjestima punim zelenila, ali koja nisu daleko od Beča.

To je sigurno bila jedna od prednosti koja je bila razlog tomu da je Schiele birao ta mjesta tražeći bolju kvalitetu života. Tu se slikar povlačio, uživao u prirodi i nesmetano radio daleko od velegrada Beča.

U dobi od 16 godina Schiele je došao u Beč gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. No tamošnja konzervativna nastava Schieleu je brzo postala dosadna i njegov je tadašnji profesor Christian Griepenkerl bio jednako neoduševljen njime kao studentom: "Pobogu nikome ne govorite da ste bili u mojoj klasi!"

Tako je mladi slikar već nakon 3 godine napustio akademiju i s nekoliko kolega osnovao novu umjetničku grupu "Neukunstgruppe".

U Beču je upoznao neke od najvažnijih osoba u životu: upoznao je Gustava Klimta koji mu je bio uzor, tu je upoznao i svoju prijateljicu i muzu Wally Neuzil, a poslije i svoju buduću suprugu Edith Harms.

Foto: Leopold Musem / Schiele: Zelene čarape

Beč u razdoblje moderne bio u znaku kulturnog preokreta, daleko od građanske čednosti, u smjeru oslobođenja od okova moralnih ograničenja.

Sigmund Freud u to je vrijeme napisao "Tri rasprave o teoriji seksualnosti", a Schiele je u takvoj rasplamsanoj atmosferi Beča našao svoj ekspresionistički cilj i svojim prikazima seksualnosti postao je jedan od najprovokativnijih majstora svog vremena.

Godine 1912. časopis Neue Presse napisao je: "Njegova zastranjenja neke su od najodvratnijih stvari koje se u Beču moglo vidjeti". Groteskni likovi i akti – muški i ženski – zaista su šokantni. No Schiele je bez sumnje bio uvjeren u svoju umjetnost: "I u erotskim umjetničkim djelima ima svetosti."

Egon Schiele umro je u dobi od 28 godina od španjolske gripe u Beču i za sobom je ostavio bogat opus. On je bio na najboljem putu do željene slave i samouvjereno je prorekao: "Nakon moje smrti, prije ili kasnije, ljudi će me hvaliti i diviti se mojoj umjetnosti".

Njegove se slike i grafike danas prodaju po rekordnim cijenama na međunarodnim aukcijama.

Primjerice, 27,6 milijuna eura – to je rekordni iznos za koji je na aukciji u aukcijskoj kući Sotheby's u Londonu prodana slika Egona Schielea. No tu se nije radilo o jednom od njegovih poznatih akata, nego o pejzažu.

Najveća zbirka Schieleovih djela nalazi se u Beču u muzeju Leopold, a usto Belvedere i Albertina imaju neka od važnih djela.

U muzeju Leopold u muzejskoj četvrti MuseumsQuartier u Beču nalaze se 42 slike, 184 akvarela, crteža i grafika te brojni autografi i radovi te je to najveća i najvažnija zbirka radova Egona Schielea na svijetu. (Izvor: Austria.info)

Video: Egon Schiele: A collection of 365 works (HD)

U zatvoru zbog pornografskih crteža

Godine 1911. napušta Beč i živi u malim selima u Češkoj i Austriji sa sedamnaestogodišnjom ljubavnicom Walburgom Neuzil Wally. Vodi nekonformistički način života, pa ga iz prvog sela protjeruju, a u drugom uhićuju 1912. godine zbog zavođenja maloljetnice.

Prilikom pretresa studija nađen je veliki broj erotskih crteža i slika. Sud ga ne osuđuje zbog zavođenja, nego zbog pornografije koja je bila dostupna djeci.

Osuđen je na 24 dana zatvora, koje je izdržao. Nastavio je izlagati sa svojom Novom umjetničkom grupom: u Pragu 1910. i Budimpešti 1912. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u Münchenu 1913. godine, a sljedeću u Parizu 1914. godine.

Godine 1915. godine oženio se je susjedom Edith Harms, koja je potekla iz srednjeg staleža. Iste godine mobiliziran je u austrijsku vojsku, ali je nastavio slikati brzim tempom.

Veliku slavu doživio je na 49. izložbi secesije u Beču 1918. godine: prihvaćeno mu je pedeset radova i izloženo u glavnom hodniku. Cijene njegovih slika ponovo su porasle.

Kopirati
Drag cursor here to close