Rođen prije 190 godina: Veliki srpski pjesnik koji je pružao podršku Hrvatima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jovan Jovanović Zmaj, srbijanski pjesnik i književnik, rođen je u Novom Sadu na današnji dan prije 190 godina, 24. studenog 1833. Začetnik je satiričnog i društveno angažiranog pjesništva u srpskoj književnostii te se smatra velikim liričarem srpskog romantizma.

Po zanimanju bio je liječnik, a ad je završio medicinu, živi kao liječnik u Novome Sadu, Beču, Beogradu, Zagrebu i drugim mjestima. Iako je bio liječnik, Zmaj se 50 godina bavio uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dječjih časopisa.

U Beogradu je bio, 1890. do 1898. godine dramaturg Narodnoga pozorišta.

Jovan Jovanović prvi je dječji srbijanski pisac. Njegove pjesme ističu se ne samo po umjetničkoj nego i etičkoj vrijednosti. Najpoznatje Jovanovićeve pjesme za djecu su: Điha điha četri noge, Pačija škola, Taši taši tanana, Zima zima e pa šta je, Trči zeka iz jendeka… Od uglazbljenih pjesama poznata je starogradska Tiho noći, moje zlato spava.

Svakako je najpoznatiji po zbirkama pjesama za djecu Đulići i Đulići uveoci. U njima pjeva o sretnoj obitelji i životnim problemima na koje priprema djecu jednostavnim i poučnim stihovima.

Napisao je oko 450 dječjih pjesama, a na pisanje su ga potakle i osobne tragedije, odnosno smrt njegove djece. Nadimak Zmaj dobio je zbog uređivanja časopisa Zmaj. Pokrenuo je i uređivao dječji časopis Neven 1880. koji je izlazio Novom Sadu i u Zagrebu.

Zmaj je i prevodio dosta, naročito iz mađarske književnosti. Najbolji su mu prijevodi mađarskog pjesnika Sándora Petőfija.

Iz njemačke poezije prevodi Göthea (Herman i Doroteja, Ifigenija u Tavridi) i s uspjehom podražava Heineovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalnu poeziju Friedricha Martina von Bodenstedta (Pjesme Mirca Shafije).

Od ostalih prijevoda iz strane književnosti znatniji su mu: Demon od Mihaila Ljermontova i Enoh Arden engleskog pjesnika Alfreda Tennysona.

U drugoj polovici 19. stoljeća Hrvati su se borili protiv mađarske prevlasti. Jovan Jovanović dopisivao se s hrvatskim novinarima, političarima, plemićima, pa i biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom.

Jovanović je smatrao da Srbi trebaju pomoći Hrvatima u borbi protiv Mađara. Hvalio je Hrvate na čuvanje kulture i borbi za osamostaljenje. Stoga je napisao svojevrsnu odu Hrvatima Šta se čuje?:

(…) Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti plamen na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dan’
I Bog je i pravda na njegovoj stran’.
A kuda će Srbin – zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni pravde?
Šta se nama pati, to mi Srbi znamo,
Al’ u patnji našoj ponosa imamo.
(…) Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada
Na braniku gde je i zakon i pravda;
Ojačajte snagu patnika Hrvata,
Neka zna da ima u nevolji brata;
Nek’ se jednom vidi kakva j’ sloga blago,
A oni će posle… kako im god drago.

Nažalost, Jovanović često nije bio shvaćen ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Umro je 3. lipnja 1904. u Srijemskoj Kamenici koja se neko vrijeme zvala Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.

Publici je vrlo dobro poznat i tekst Zmajeve pjesme "Pjesmo moja" koju interpretira popularni pjevač Zdravko Čolić.