Policija je u Mostaru razbila prosvjednike i deblokirala deponiju koja je ostala bez dozvole za rad. Omogućila je tako policija, koja je simbol polurada i dokaz nemogućnosti dogovora onih koji glume da se dogovaraju, da se još jednom prijeđe preko papira i progleda kroz prste svima osim onima koji kroz prste nisu htjeli gledati.
Iako su se pozivali na odluke viših razina, policija se ponašala prizemno pa je u obavljanju svojeg posla spriječen fizički i novinar. Zaboravila je očito policija tko je bio uz njih kad su oni prosvjedovali u svom toru za prosvjedovanje iz kojeg ih nitko ne bi čuo da nije upravo novinara.
Komšić je zabranio da BiH službeno nazoči dodjeli Nobelove nagrade Peteru Handkeu. Zemlja, kojoj je nedavno rečeno kako ne čita i ako čita da ne razumije šta čita, je na nogama. Stvarni život ponovno je zanemaren a beskrajne tlapnje onih koji skupljaju ponovno bodove na kostima odzvanja eterom.
Odzvanja nebom i vijest koliko je koštala zabava povodom preuzimanja kontrole zračnog prometa. U BiH je, unatoč tome, ipak najglasnija šutnja.
Koliko je nekome stalo da se riješi mostarski jad sa smećem govori i činjenica da se nitko s viših razina vlasti nije pojavio na sastanku nakon blokade i deblokade.
Koliko smo nitko i ništa govori i podatak da Google nije bilježio što se to pretražuje u BiH pa smo izostavljeni iz godišnje analize što građani guglaju.
Ponovno se šuška o vlasti. Dodik je preuzeo Čovićevu ulogu iznošenja optimizma i datuma, a SBB i Radončić tiho spominju kako razmišljaju o ulasku u vlast. I razmislit će...
Ponovno se javila policija u Mostaru i rekla kako će ozbiljno odgovoriti na prozivke oko svojeg djelovanja na mostarskoj deponiji. Trebala bi možda i radom odgovoriti na sav onaj nerad zbog kojih ih se proziva na ulicama nepometenog grada.
Budućem predsjedatelju Vijeća ministara Zoranu Tegeltiji ne smeta zastava Republike BiH nad glavom dok razgovara s Bakirom Izetbegovićem koji još nije otkrio imena budućih ministara.
Dragan Čović i Izetbegović potvrdili su javnosti kako se ne mogu dogovoriti oko Mostara. S druge strane, Čović je najavio kako će se rekonstruirati vlast u Federaciji i brisati pojedina ministarstva. Vrijeme je, što bi rekla federalna ministrica Jelka Milićević u nespretnoj poruci Aluminiju, pred nama.
Pala je vlada u Kantonu Sarajevo. Tko nije vjerovao, sad mu je jasno zašto se sve u zemlji odvijali tako sporo, zašto se kočilo tamo gdje se nije moralo i zašto smo čekali sve ove mjesece da se pomaknemo s mjesta. Kanton, koji je izgubljen nakon 30 godina, vraćen je ponovno u ruke onih koji ga smatraju najvažnijim dijelom države dok se kunu u nju cijelu i njezinu cijelu blagajnu.
Željko Komšić, Izetbegovićev igrač, dobiva poruke razočaranog građanstva o tome kako je ponovno prodao obraz. Fahrudin Radončić, dobiva manje poruka, ali je i on pregazio sve izgovoreno i preostaje mu samo, ako je dosljedan, da se baci s tornja jer se bacio u vlast.
Svjedočimo još jednom gaženju principa i gutamo dokaze kako je biračima još jednom podvaljena šarena laža zbog koje se upiralo prstom u obraz. Onima koji su ipak s dvije noge na zemlji, jasno je da je Komšić morao u ključnom trenutku vratiti uslugu stranci koja je njegov izbor u Predsjedništvo pratila više nego izbor svojeg kandidata.
U BiH se politika može definirati valjanjem po krevetu a vladari i birači na osobe bez kičme i onoga što visi pod kičmom. Njihove ljubavi, odgledali smo to stotinama puta, smiješne su i ružne.
Procurila su sva imena budućih ministara na državnoj razini. Komšić i Radončić pravdaju se javnosti zašto su zagrlili stranku protiv koje su galamili kad je trebalo i zašto su zažmirili pred liderom SDA o kojem nisu birali riječi.
Padaju teške riječi na račun Komšića i Radončića, ali začudio niti jedna protiv Izetbegovića. Valjda je njegovom stranačkom članstvu i glasačima sasvim u redu da koaliraju s likovima koji su ih pljuvali kako malo tko pljune u BiH.
Migrante više nitko ne spominje. Izetbegović brani Komšića i prosipa se busanjem u prsa govoreći o ratu. Pita druge gdje su bili dok je Komšić ratovao. Sebe ne pita.
Ponizio je i svoje članove u Mostaru rekavši da nisu u stanju naći rješenje. Kad priča o HDZ-u kaže kako je to kao da ga boli zub, a u stvari ga boli neka stvar. Puno klimavija.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
