Paučina i promaja

Putinov obračun s njima

Čini se kako se od Orwellova vremena, od 1946. kada je objavljena "Životinjska farma", u Rusiji nije ništa bitno promijenilo, barem kada je riječ o funkcioniranju jednog autokratskog režima
Kolumna / Kolumne | 20. 02. 2024. u 09:05 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošli tjedan je pod misterioznim okolnostima umro Aleksej Navaljni, najvažniji oporbeni ruski političar, rođen 1976. godine. Riječ je o političaru kojega je Wall Street Journal opisao svojevremeno kao "čovjeka kojega se Vladimir Putin najviše plaši". Riječ je, također, o jednom od rijetkih političara koji se cijelo vrijeme, još od aneksije Krima, otvoreno protivio agresiji Rusije na Ukrajinu.

Ubojstvo prije prosvjeda

Putinov režim poznat je po brutalnim obračunima s oporbenim čelnicima. Najpoznatiji sličan slučaj je onaj iz 2015. godine, kada je s četiri hica iz vatrenog oružja u samom središtu Moskve ubijen oporbeni političar Boris Nemcov (56), jedan od čelnika liberalne stranke Savez pravih snaga, čovjek koji je početkom 90-ih bio guverner pokrajine Nižni Novgorod, a 1997. i 1998. godine, a za vrijeme ruskog predsjednika Borisa Jelcina bio je zamjenik predsjednika vlade. Nemcov je, što je poprilično indikativno, ubijen dva dana uoči najavljenog prosvjeda oporbe protiv politike Vladimira Putina.

Aleksej Navaljni je u proteklom desetljeću u dva navrata dobio uvjetnu kazno zbog "pronevjere". Prvi put je osuđen 2013., a drugi put u prosincu 2014. godine. Ove presude su po svemu sudeći bile politički motivirane, da se na taj način spriječi  predsjednička kandidatura Navaljnog, koju je on već tada najavljivao. Uoči ruskih predsjedničkih izbora, održanih 2018. godine, Središnje izborno povjerenstvo Rusije zabranilo je kandidaturu Alekseja Navaljnog upravo zbog te krivične presude.

Navaljni se 2013. godine kandidirao na izborima za gradonačelnika Moskve. Završio je na drugom mjestu, s osvojenih 27 posto glasova, odmah iza Sergeja Sobjanjina kojega je na tu funkciju kandidirao Vladimir Putin. U kolovozu 2020. godine, Navaljni je hospitaliziran nakon što je bio otrovan nervnim otrovom novičok. Evakuiran je u Berlin, gdje se nakon mjesec dana liječenja oporavio. Navaljni je optužio Putina da stoji iza pokušaja njegova ubojstva, a neovisna međunarodna istraga potvrdila je da je u cijeli taj slučaj bila upletena ruska Federalna služba sigurnosti (FSB).

Polarni vuk

Početkom 2021. godine, Navaljni se vratio u Rusiju, gdje je uhićen i zadržan u zatvoru pod optužbom za kršenje uvjetne kazne. Umro je kaznenoj koloniji IK-3, poznatijoj po nadimku Polarni vuk, koja se nalazi u regiji Jamalo-Nenenec, unutar Arktičkog kruga, nekih 1900 kilometara sjeveroistočno od Moskve, i smatra se jednim od najgorih zatvora u Rusiji. Kolonija je osnovana 1961. godine, a zatvor u kojem je Navaljni umro jedan je od 700 aktivnih radnih logora u kojima se nalazi oko 266.000 zatvorenika.

Navaljni je u Polarnom vuku služio zatvorsku kaznu u trajanju od 19 godina zbog "prevare, nepoštivanja suda i kršenja uvjetnih presuda". Navaljnijeva smrt je u zapadnim medijima promptno pripisana Putinu, a i obrazloženje same presude govori u prilog tome, a pogotovo postupci zatvorskih vlasti odmah nakon što je objavljena vijest o Navaljnijevoj smrti: kada je Ljudmila Navaljni, majka preminulog političara, sljedeći dan stigla u zatvorsku mrtvačnicu preuzeti sinovljevo tijelo, rečeno joj je kako nije tamo. Službeni uzrok smrti je "sindrom iznenadne smrti", odnosno iznenadni zastoj rada srca.

Na dalekom ruskom sjeveru, u mitskom Solženjicinovu "Arhipelagu Gulag", samo je za vrijeme Staljinova režima bilo internirano oko 18 milijuna ljudi, dok neki podaci govore kako je kroz Gulag u tom periodu prošlo čak 26 milijuna ljudi, dok je smrtno stradalo njih između 1,5 i 1,7 milijuna. U ta ledena prostranstva ruski režimi su kroz stoljeća slali političke zatvorenike gdje im se gubio svaki trag, ili su se vraćali otuda kao slomljeni i potrošeni ljudi.

Dostojevski i preodgoj

Najpoznatiji primjer sličnog "preodgoja" vezan je uz Fjodora Mihajloviča Dostojevskog koji je 1849. godine, kada je uhićen kao sudionik utopijsko-socijalističkog kružoka Mihaila Vasiljeviča Petraševskog, osuđen na smrt, nakon čega mu je kazna zamijenjena progonstvom u Sibir, gdje je proveo narednih desetak godina. O svom iskustvu u zatvoru pisao je u romanu "Zapisi iz mrtvog doma", koji je prethodio njegovim velikim romanima po kojima je postao svjetski poznat pisac. Može se bez ikakve sumnje reći kako je Sibir u velikoj mjeri utjecao na Dostojevskog, što se ponajviše odnosi na činjenicu kako je nakon tog iskustva odustao od svojih mladenačkih ideala.

Po nekim informacijama, koje su tajnim kanalima curile iz kaznionice, Navaljni se ni u logoru nije odrekao svog političkog aktivizma, odnosno borbe protiv korupcije, po kojoj je bio poznat. Pogotovo je bio poznat po dokumentarnom filmu o basnoslovno skupoj Putinovoj vili na Crnom moru. Po nekim informacijama riječ je o kompleksu, koji uključuje hokejaško igralište i minijaturni aerodrom, vrijednom čak 1,3 milijarde dolara. Navaljni je, dakle, ostao dosljedan bez obzira na surove uvjete boravka u logoru, gdje je zimi sunce na obzoru samo dva sata dnevno, a ljeti, kada temperature donekle porastu, cijeli taj prostor pretvara se u "carstvo" komaraca.

Zbog čega je Navaljni upućen na izdržavanje kazne na krajnji sjever Rusije? Je li ključni razlog bio taj da se na taj način pošalje "poruka" onima koji eventualno razmišljaju na sličan način, da se poput Navaljnog otvoreno suprotstave režimu? Po mojemu mišljenju riječ je isključivo o zastrašivanju. Drugi mogući razlog je što u takvim, neljudskim uvjetima u pravilu najprije strada ljudsko samopoštovanje. Komunizam, kao autokratski vid vladavine koji je vremenom poprimio određene religijske elemente, kroz povijest je, poput srednjovjekovne crkvene inkvizicije, inzistirao na "pokajanju". Inercija iz tog vremena, čini se, u postkomunističkoj Rusiji i dalje je jaka i živa.

Vlastita krivnja

Aleksandar Solženjcin u svom kapitalnom "Arhipelagu Gulag" govori nešto i o tome, o zatočenicima koji cijelo vrijeme svog boravka u logoru razmišljaju i o vlastitoj krivnji. A tu je, što nije nimalo zanemarivo, i ona poznata Borgesova teza o povijesti koja se izmjenjuje u cikličnim periodima, što je u slučaju Rusije dovedeno do apsurda: tu više nije riječ o cikličnim izmjena povijesti, već o jednom dugom kontinuitetu u kojem se samo izmjenjuju imena aktera s obje strane "barikada".

Riječ je o prostoru gdje i danas, i nakon više od jednog stoljeća, vrijedi politički darvinizam kakav je opisao George Orwell u svom alegorijskom romanu "Životinjska farma". Da podsjetim, na farmi gospodina Jonesa, koji je personifikacija ruskog cara Nikolaja II, dođe do pobune, nakon koje vlast na farmi preuzmu životinje koje predvode dvije svinje: Napoleon (Staljin) i Snowball (Lav Trocki). Nakon dolaska na vlast, u međupartijskim obračunima pobjedi Napoleon, dok je Snowball pobjegao s farme. 

Čini se kako se od Orwellova vremena, od 1946. kada je objavljena "Životinjska farma", u Rusiji nije ništa bitno promijenilo, barem kada je riječ o funkcioniranju jednog autokratskog režima: imamo Napoleona koji je nekad Staljin, nekad Hruščov, a nekad Putin s jedne, i Alekseja Navaljnog, Aleksandra Solženjicina i brojne druge bezimene žrtve s druge strane. Sve se mijenja, čini se, osim "majčice Rusije" u kojoj više ne postoji jasna granica između alegorije i stvarnosti, gdje se sve u konačnici, da parafraziram Miroslava Krležu, svodi na Putinov obračun s njima, na crnu bajku u čijoj se pozadini sasvim jasno naziru brkovi bivšeg gruzijskog bogoslova.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close