Klizna situacija

Povratak SDA: Dodikova vojska spasa

Kovačevićeva tvrdnja o tome da nije Trojka birala Dodika za partnera, već Dodik njih, nastavak je SDA-ovog narativa o „Dodikovim i Čovićevim muslimanima“
Kolumna / Kolumne | 06. 10. 2023. u 09:05 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U pokušaju da se vrati na vlast Bakir Izetbegović je napravio pola posla. Za drugu polovinu zaduženi su predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, i njegovi vrtni patuljci iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, raspoređeni po kojekakvim skupštinama, vijećima, vladama, agencijama i sportskim savezima.

SDA jedva diše

Stranci demokratske akcije bliže se izbori za predsjednika, samo što nema nikakve potrebe da se održavaju: bivši, sadašnji i budući čelnik te, još uvijek po broju članova najveće političke organizacije u Bosni i Hercegovini, dakle Bakir Izetbegović, onemogućio je Šemsudinu Mehmedoviću da se kandidira, pa će se, posljedično, takmičiti sam sa sobom i nadmoćno pobijediti.

To je, međutim, tek dio onoga što Mali princ treba kako bi opet vjerovao da je veliki i jak. Bez povratka u vrhove pozicije moći, od predsjedničke pozicije u stranci će imati koristi koliko i od otvorenog, spiralnog prijeloma potkoljenice.

Ozbiljne stranke koje politiku ne doživljavaju isključivo kao profitabilan posao mogu preživjeti i dva-tri izborna poraza u nizu. SDA, kako vidimo, jedva diše i nakon jednog, pa bi im repriza rezultata iz 2022. mogla poslužiti tek da preko reda dobiju smrtni list.

Vjera za večeru

„Tako nam sada Konaković objašnjava i zašto je on formirao vlast sa Miloradom Dodikom i SNSD-om kao da se tu njega stvarno nešto pitalo, a sve ne bi li prikrio istinu da smo mi iz SNSD-a i Dodik izabrali njega i družinu iz sarajevske Trojke kako bismo mi završili stvari koje su bitne za Republiku Srpsku“, rekao je za „Srnu“ Radovan Kovačević iz Dodikovog SNSD-a, komentirajući izjavu predsjednika Naroda i pravde i ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Dine Konakovića, koji je kazao: „Ne razumijem one koji i dalje tvrde da je trebalo praviti vlast sa opozicijom koja nema kapacitet da zajedno usvajamo zakone i budžete jer u Domu naroda nema potrebne dvije ruke. Nikakve simpatije i nikakav 'drugačiji Dodik' (nikad to nismo rekli, samo je predsjednik najveće opozicione stranke javno rekao da očekujemo drugačijeg). Ja nisam očekivao drugačijeg, očekivao sam istina hrabrijeg. A onda Dodik pokazuje kukavičluk koji očigledno dominira njegovim političkim bićem. Povratak u sigurnu zonu radikalizma i nacionalizma praćen rječnikom uličara sa seoskih vašara. Ne posjeduje hrabrost koju lideri moraju imati da svoje narode povedu na staze prosperiteta“.

Kovačevićeva tvrdnja o tome da nije Trojka birala Dodika za partnera, već Dodik njih – a bilo je sasvim suprotno, što ne znači kako Konakoviću, Nikšiću i Forti iz „prijateljskih ambasada“ nije poručeno da zaobiđu entitetsku opoziciju, kao što im je, recimo, naloženo da podrže Marina Čavaru bez obzira na činjenicu da je pod američkim sankcijama – nastavak je narativa o „Dodikovim i Čovićevim muslimanima“ spremnim da za mrvu vlasti prodaju vjeru za večeru, državu za fotelju, djeda za babu, babu za repu, repu za šargarepu, Bošnjake za lješnjake i tako dalje i tako redom.

Domovina apsurda

Puno prije nego će taj neki Kovačević uzurpirati govornicu, SDA je preko svoje glomazne, aktivne i još uvijek utjecajne propagandne mašinerije Trojku počela opisivati kao izbor, ne građana, već šefova Hrvatske demokratske zajednice i SNSD-a, a odmah zatim i, očekivano, kao izdajnike koji, eto, neće ukinuti entitete i konstitutivnost, etničku reprezentaciju zamijeniti građanskom i upisati BiH u članstvo u NATO-u, dok je, kao, SDA – zahvaljujući sposobnosti malog, dragog vođe i Asima Sarajlića - samo čekala mail iz Amerike u kojem će biti novi, radikalno drugačiji Ustav BiH i uz njega potvrda da se NATO službeno pružio do Drine.

U majci domovini svih svjetskih apsurda je, ispada, suočavanje sa sadašnjošću revolucionarno i kao takvo nimalo ne odgovara Miloradu Dodiku, ali ni Bakiru Izetbegoviću. Prvi, kao što znamo, osim što Republiku Srpsku zadužuje kao Grčku, predano proizvodi atmosferu straha od rata kao neizbježne posljedice iole ozbiljnijeg pokušaja ostvarivanja vlastitih političkih ciljeva, dok je drugi na tome parazitirao, insistirajući – baš kao i Dodik – na onome što je realno nemoguće, ali dobro zvuči i još je profitabilno.

Bespuća manipulacija

Bakir Izetbegović koji je davno kazao kako neće biti ukidanja postojećih i stvaranja novih entiteta – a neće, da se ne lažemo bez potrebe i toga je Trojka jednostavno svjesna – se davno izgubio u bespućima vlastitih manipulacija da bi, zajedno sa Demokratskom frontom Željka Komšića, dakle kvazi lijevim krilom SDA, činio sve što je moguće da podršku hrvatskih birača Draganu Čoviću dovede do historijskog maksimuma, te Miloradu Dodiku isporuči municiju za verbalne plotune zbog kojih je on u percepciji Srba u RS-u postao Radovan umjesto Karadžića i Ratko umjesto Mladića u jednoj osobi.

Kakva god Trojka bila, a svakakva je i ima hiljadu problema i barem toliko mana, za SDA je dom kulture s vodoskokom i, uz međunarodnu podršku kakvu uživa ima, ozbiljan je politički protivnik kako Bakiru Izetbegoviću, tako i Miloradu Dodiku koji više ni sebe ne može uvjerljivo lagati o namjerama takozvanog političkog Sarajeva da od RS-a u narednih dva mjeseca napravi uspomenu.

Da bi, dakle, Izetbegović armirao propagandu protiv Trojke i od toga imao više koristi nego do sada, treba mu, uz ostalo, Dodikova potvrda da Konaković, Nikšić i Forto jesu „njegovi muslimani“, dok Dodiku, daleko više od Trojke, odgovara Izetbegović na vlasti, jer samo zahvaljujući njegovoj kombinaciji potkapacitiranosti i političke iracionalnosti može nastaviti u drugom planu držati stvarnost Republike Srpske koja je od bajne jednako daleko kao „Željo“ od osvajanja Lige prvaka, a sa odcjepljenjem o kojem papagajski govori bi bila daleko gora.

Dužnička kriza

"Najveći izazov je dužnička kriza. To je ocijenio i MMF. Entitetski budžet treba skoro milijardu KM do kraja godine, što će se pokušati osigurati rastom domaćeg i inozemnog duga. Sljedeća godina je također izazovna. Još uvijek postoji potencijal zaduživanja, ali je cijena veća i sve teže će doći do priznatih kreditora uslijed blagog političkog pritiska izvana“, izjavio je za „Deutsche Welle“ ekonomski analitičar Almir Čavalić.

"Očekivati da minijaturni entitet, mikroskopskog ekonomskog potencijala, ionako slabe ekonomije kao što je BiH, može brzo i uspješno neovisno funkcionirati je potpuna iluzija u koju vjerojatno ne vjeruju ni oni koji ju deklarativno zagovaraju. U tom nemogućem scenariju nema elementarnog ekonomskog potencijala i u rekordnom roku bi završila u bankrotu i raspadu sistema, a iseljavanje stanovništva koje je odavno masovno, poprimilo bi razmjere egzodusa“, dodao je ekonomist Igor Gavran, čiji kolega, Siniša Vukelić, kaže: „Već za sedam dana nestalo bi robe na tržištu, upitna bi bila isplata penzija, budžetskih korisnika, javnih preduzeća i to bi bio kolaps ekonomije. Pitanje je i što s Brčko Distriktom koji bi RS 'podijelio' na dva dijela, što bi značilo da ste faktički zatvoreni u getu“

E baš bi o svemu tome Dodik volio da se šuti, u jednakoj mjeri u kojoj bi Bakir Izetbegović volio biti isto što i prije: član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i šef kartela koji se lažno predstavlja kao politička stranka i koji će, kao i ranijih godina, dijeliti i teritorij i plijen sa najdražim neprijateljem. Onim iz Bakinaca pored Laktaša.    

 

  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close