Paučina i promaja

Komšićevo iskrivljeno zrcalo

Nakon ovoga, o Komšiću se može isključivo govoriti koristeći komunalni rječnik. Nazvati očajnikom nekoga tko bez skrupula puca u šestomjesečnu bebu, može samo psihopata.
Kolumna / Kolumne | 17. 10. 2023. u 09:05 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Koliko nas se malo tiču tuđe tragedije, odnosno koliko plitko, gotovo navijački pratimo strašna događanja diljem svijeta, što je postalo nekom vrstom zaštitnog znaka Bosne i Hercegovine, na najbolji način pokazuju najnovija događanja u Izraelu i pojasu Gaze, koja su od samog početka okarakterizirana kao događaj koji bi mogao iz temelja promijeniti svijet kakav poznajemo, na isti način na koji ga je promijenio famozni američki "11. rujan".

Već u prvim medijskim izvješćima, kada su počeli izlaziti na vidjelo razmjeri zločina Hamasovih ubojica na izraelskom teritoriju, ovaj događaj je ponegdje opisivan kao "izraelski 11. rujan".

Rasplitanje starih mrtvouzica

Kao reakcija na zbivanja na Bliskom istoku, u Mostaru je preko Starog mosta bila izvješena palestinska zastava, dok je na Mostarskom sveučilištu bila postavljena zastava Izraela. U ovim gestama nema zapravo ni trunke empatije prema nevinim žrtvama koje su se dogodile, već se preko njih svode neki ovdašnji računi, raspliću stare mrtvouzice u kojima su žrtve uvijek u drugom planu, što je posljedica desetljeća politika koje su se uvijek vrtjele oko zločinaca, od kojih su stvarani heroji, dok su žrtve dehumanizirane, u čemu je ključnu ulogu odigrao Haški tribunal i međunarodna zajednica u BiH, koji su zataškavali pojedine zločine, prvenstveno one koje je počinila Armija BiH.

U tragičnim događanjima u Izraelu i Gazi, na obje je strane živote izgubilo na stotine djece. Bez obzira koliko to u ovom trenutku izgledalo banalno, a možda i patetično, vrijedi podsjetiti na onu čuvenu misao F. M. Dostojevskog: "Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta."

A pogotovo ne vrijede toga tuđe zastave izvješene u jednoj zemlji poput Bosne i Hercegovine od koje su i Bog i ljudi, pa i većina njezina stanovništva, već odavno digli ruke. Osim onih, koji iz nekih svojih, sebičnih razloga, bjesomučno mašu zastavama, i svojim i tuđim.

Mentalni fašist

Ipak, najveće zaprepaštenje izazvala je izjava notornog Željka Komšića, koji je za televiziju BHT 1 izjavio kako su akcije Hamasa u Izraelu gesta "očajnih ljudi koji teroriziranje civila vide kao izlaz", pri čemu je, kako prenose mediji, sugerirao kako sve to treba "promatrati u kontekstu". 

Na Komšićevu izjavu odmah je reagirala veleposlanica Izraela u BiH Galit Peleg: "Gospodin Komšić smatra da to sve treba 'promatrati u kontekstu'. U kojem kontekstu, gospodine Komšiću? U kontekstu ISIS-a? Auschwitza? Koji kontekst daje legitimitet mučenju male djece? Da otimaju bake? Da ubijaju bebe u njihovom krevetu?"

Također, veleposlanica je navodnog ljevičara i tipičnog bosanskohercegovačkog "antifašistu" smjestila tamo gdje mu je mjesto: "U ovom barbarskom napadu Hamasovih divljaka, žrtve su ljudi, a počinitelji ubojice nisu bili ni blizu ljudi. S koje strane povijesti ćete ostati zapamćeni, gospodine Komšiću?", upitala ga je. A mjesto mu je među mentalnim fašistima, uz napomenu kako je fašizam i nastao na temelju samoviktimizacijskih elemenata, pri čemu je "žrtvi" sve dozvoljeno, pa i monstruozni zločini. Na sve ovo Komšić je odgovorio u maniri notornog huligana, nazivajući veleposlanicu Izraela "zlonamjernom budalom".

Na jednom internetskom portalu, Komšić je povodom ovih izjava  okarakteriziran kao Dodik za bošnjačku sirotinju, što je savršen opis onoga u što se ovaj lik u međuvremenu pretvorio. Međutim, mišljenja sam da je taj opis, ako uzmemo u obzir njegove posljednje izjave, ipak pomalo površan, jer se ovdje radi o malo dubljoj psihopatologiji. Ova izjava, tim je strašnija, jer u trenutku kada je izgovorena još uvijek nije bilo došlo do masovnih zračnih napada izraelske vojske na grad Gazu, koja je u međuvremenu pretvorena u mjesečevu površinu.

Komunalni rječnik

Nakon ovoga, o Komšiću se može isključivo govoriti koristeći komunalni rječnik. Nazvati očajnikom nekoga tko bez skrupula puca u šestomjesečnu bebu, može samo psihopata. Veliki američki književnik Kurt Vonnegut često je za pojedine političare koristio izraz "PL" (psihopatska ličnost), što je medicinski izraz za naoko normalne ljude koji nemaju savjesti. Radi se o čovjeku koji se koncem Drugog svjetskog rata, kao ratni zarobljenik Wermachta, našao u Dresdenu u trenutku kada su savezničke snage bombardirale taj grad, pri čemu su poginule na desetke tisuća ljudi. On je taj događaj smatrao strašnim zločinom, bez obzira što je počinjen iz "najboljih namjera", da se što prije slomi Hitlerov režim. Vrlo je jednostavno, čini mi se, u ovom slučaju povući analogiju između Dresdena i Gaze.

Drugo pitanje koje se može postaviti povodom ovih Komšićevih izjava je ono na što je jedan političar i ujedno "historičar-amater", a takva je većina naših političara, mislio pod famoznim kontekstom. Zna li on, možda, da je palestinski narod gotovo četiri stoljeća, sve do 1917. godine, u pokornosti i siromaštvu držao Otomanski imperij. Što su četiri stoljeća prema osamdesetak godina izraelskog upravljanja ovim područjem, upitao bi se svaki "historičar-amater". Bi li Komšić neki hipotetični pokolj u Istambulu ili u nekom drugom turskom gradu, kojim Hamas vraća "povijesni dug" Turskoj, nazvao potezom "očajnika"?

S tim, što treba naglasiti, da u tragediji palestinskog naroda podjednako sudjeluju i Komšićevi "očajnici" i izraelska uprava, "očajnici" koji od svoga osnutka, od 1987. godine, kada je Hamas osnovan, drže stanovništvo Gaze kao taoce svog fanatizma, koristeći se njime isključivo kao živim štitom.

Opravdanje za ranije izrečene gluposti

Famozni "kontekst" u ovdašnjem političkom rječniku gotovo se isključivo koristi kao opravdanje za ranije izrečene gluposti, a počesto i kao izlika za zločine. U onoj borgesovskoj općoj povijesti beščašća ovih prostora, ostat će upamćene rečenice koje je izgovorio Ratko Mladić 11. srpnja 1995. godine, po ulasku u Srebrenicu. "Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. Napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru", izjavio je tada Mladić.

Ova Mladićeva izjava općenito se uzima kao otvorena najava onoga što će uslijediti na širem području Srebrenice u danima koji su uslijedili. Što je Mladić, još jedan "historičar-amater", htio reći ovom izjavom? Pa, Komšićevim rječnikom rečeno, samo je postavio "širi kontekst" zločina u Srebrenici, po kojem su bošnjački muškarci i djeca ubijeni iz osvete za neke konkretne povijesne događaje.

Slijepa mržnja

U svojoj zbirci eseja "Pozdrav fanaticima", koja se isključivo bavi izraelsko-palestinskim pitanjem, suvremeni izraelski pisac Amos Oz, čovjek kojega je jedan književni kritičar opisao kao čovjeka kojemu su najvažnije bile tri stvari, demokracija, Izrael i pravda za Palestince, uvodi pojam "komparativni fanatizam".

Oz tvrdi kako je slijepa mržnja, koja je osnovna značajka svakog fanatizma, čini mrzitelje s obje strane sličnima. Govorimo zapravo o nekoj vrsti iskrivljenog zrcala u kojemu jedan fanatik, ako to želi, može uvijek vidjeti onoga s druge, suprotstavljene strane.

Zamislimo sada hipotetičku scenu iz besmrtne televizijske serije "Zona sumraka": "Ž.K., godina šezdeset, budi se jedno jutro sa žestokom glavoboljom, nakon senzacionalne pijanke od prethodne večeri. Mučen žeđu, nesretni Ž.K. uđe u kupaonicu i stane pred zrcalo, i u trenutku se zaledi od straha, jer ga iz zrcala promatra namršteni lik Ratka Mladića."

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close