Naravno da ćete to prvo reći i u pravu ste. Lako je pričati o izbornim rezultatima sada i praviti se pametan. Uglavnom, ja sam obavio građansku dužnost, tko nije, nek se pravi generalom. Svi oni koji se žale da su svi isti, 'eto vidiš tko je i ovaj put pobijedio', tko vam je kriv. Imali ste priliku u nedjelju, bilo vam lijeno ustat' pa tko će sad, dobro društvo na kavi pa je bilo vrijeme ručat' pa odmarat' pa se na misu išlo tko ide, tko ne ide, bilo mu lijeno popodne se spremat'...
Volimo se rugati
Gledam tako posljednjih dana, došli lijepi, skoro pa proljetni dani, hajd bar sad, kad ih nije bilo ni proljetos ni ljetos. Razmahali se mali romski klinci po kafićima otkako su uveli kamere na Španjolskom trgu. Iako čisto sumnjam da je to dvoje povezano, ali eto kao da jeste. I nešto se razmahali klinci, valjda kako je lijepo vrijeme, i plesali bi i pjevali, daju se na svaku glupost nagovoriti, samo da im daš marku. Pa ako uspijete naći zajedničku riječ, utrapiš im koji pfening, ako si "njihov" kao što sam ja, garav, kovrčav, onda su spremni da te malo dulje i nagovaraju, ali avaj, mene je jedan stari Cigo naučio da se od svog ne pita, ni prijatelja ni komšije... Izgubiš oboje kad puno pitaš.
Vidiš kako i ja izlanuh Cigo, a to je pogrdan naziv. Mi smo narod koji se voli narugati, koji voli prigovarati. Ja tako kupio proljetos bicikl i svi su mu manu našli, jednima smetaju kočnice, jednima ne valja sic, jednima korpa glupa, ja skinuo korpu, pitaju drugi gdje mi je korpa, pa što si ovo, pa što si ono... a ja svako jutro tim jadnim biciklom sklapim na posao i popodne s posla, jeftinije i brže od autobusa.
Mi se isto tako volimo narugati i našim političarima. Tako se svi šprdamo s Cvijanovićkom, s Ragužem, s Fahrom... ali hej! Ovi ljudi su napravili odličan uspjeh. Cvijanović je žena koja je u ovoj blesavoj muškoj zemlji izgubila u dlaku. Od stvarno sposobnog protukandidata. Nebitno je koju politiku zastupa, ona je zastupa na sasvim drugi način od Dodika. Ne znam jeste li primijetili tu razliku na plakatima, u Milorada je pisalo prezime, a u Željke ime bilo na plakatu. Znaš, kao ono, žena u nas nije vrijedna prezimena. Eto takav smo ti mi narod.
Vidiš Raguža i Radončića. Svi upratili da su njih dvojica izgubili. A nitko nije upratio da je Devedesetka u prošlom mandatu bila predmetom šprdnje, nije ih ni karti bilo. A vidi, sad su uključeni u politički život Bosne i Hercegovine. I SBB, grabi snažno naprijed, unatoč tome što su im se svi rugali, te stranka bogatih Bošnjaka te sandžački preporod i ovo i ono...
Internacionala na lijepom plavom Dunavu
A vidiš, nitko se nije narugao Komšićevom DF-u. A oni baš kao i Komšić, sve nešto piškit ću-kakit ću. Tu politiku inače vrlo dobro poznajemo kod ovoga čovjeka, te je malo predstavnik te je malo pripadnik Hrvata, te je malo u SDP-u te malo izađe te pljuje po Čoviću pa mu onda pokloni pobjedu. Pa eto sad počela šuškanja kao ujedinit će se opet socijaldemokrati. Vrlo zanimljivo, samo nikad mi nije bilo jasno kako ta dva, ni približno kompatibilna utopistička termina, mogu ići u istoj riječi. Pa evo zamisli da država upravlja ekonomijom, a da se svak pojedinačno pita o državnim stvarima. Znaš koliko bi tu profita bilo?! E baš k'o u našoj BiH, nimalo.
Opet, evo da se i ujedine, ostaju neka važna pitanja da se riješe. Reče Lagumdžija u kampanji da je samo crvena boja socijaldemokracije. Narančasta je boja revolucije koju je Ukrajini nametnula habsburška loza pod krinkom eurobratstva i eurojedinstva. Pa me sad zanima, koje će jakne nositi pripadnici ili predstavnici socdemokratske ideje, crvenu ili narančastu? Najbolje da se nađu na pola puta, da obuku bordo boju, a kad smo već kod bordo boje, mogu i da se nazovu, recimo željezničarska koalicija ili bugarski željezničar. U redu, u redu, ovo insinuira neke vlakove, a nema toga kod nas. U nas se ni španjolski Talgo ne prima. Preskočimo to.
No svejedno, ostaje pitanje koju bi pjesmu zapjevali tog lijepog dana kad se ujedine. Bi li zapjevali socijalističku Bandeiera Rossa ili bi demokratsku Odu radosti? Bilo bi to doista zanimljivo promatrati.
Zasluženi pobjednici
Uglavnom, bilo kako bilo, da ipak čestitamo pobjednicima. Zasluženo je bilo. Samo se prisjetite, prije četiri godine Bakir je u dlaku prestigao Fahru, da bi sada deset puta uvećao prednost. I Dragan je odradio momački posao, ono su se u HDZ-u BiH svojski potrudili, dali zreliji program, radili ljudi na sebi. Doduše, dosta su i obećali, hajde baš da vidimo koliko će toga ispuniti. Možda najvažnije da poprave štetu koju je Helez napravio. I to bi, iskreno, bilo veliko.
Jest, i da ne zaboravimo Dodika. Koji je žrtvovao prešutni dogovor s Hrvatima oko izbora potpredsjednika RS-a pa nam sad evo opet Vlajkija koji je ispunio sva očekivanja Hrvata u Republici Srpskoj. A šta ćeš, trebao mu je svaki glas, preča je vlastita guzica od bilo čije druge. No ta vlastita guzica sad pita fotelju. Pa bi valjalo ispuniti obećanje dano DNS-u i dati im premijersku fotelju. Pirova pobjeda, reklo bi se.
Ma Pirova pobjeda svakako, meni se čini. Vidi se iscrpljenost na članstvu pobjednika na izborima, vidi se umor i na licima predsjedničkih kandidata. Ovo im je očito bio posljednji vlak da su se mogli zezati. A Europa traži, pita, išće! Vidite primjer srbijanske desnice kako sad vodi Srbiju put Europske unije. Nije to neka pobjeda, jel da?
No bilo kako bilo, sad nam je jasno da smo bacili 20 godina u vjetar. Evo nas opet, ista ideologija kao s početka '90-ih zasjela na vlast, gdje smo bili, šta smo radili, kome smo ratovali, kome smo ginuli, vuk ujeo kenjca i vuk sit, a ovce na broju. Samo jadnog kenjca boli.
Sad me baš zanima koliko će obećanog ostvariti pobjednici. Znaš ona divna mala romska djeca s početka priče. Ona što će plesati i pjevati, ma bilo šta odglumiti i obećati samo da dobiju marku. Mi se njima podsmjehujemo i rugamo, a ne rugamo se političarima našim. A oni isto pjevaju i plešu samo ne bi li dobili glas. Glas-marka. A njima se ne rugamo. Jadni smo ti mi kenjci.
