Najveći derbi osmine finala igraju danas Italija i Španjolska, pa ćemo, eto, sigurno jednu veliku reprezentaciju ispratiti doma. Englezi su, pak, imali više sreće nego Hrvatska, pa su umjesto Portugala za protivnika dobili Island i malo je vjerojatno da će doći do novog Brexita.

Svi favoriti jučer su dobili i nije bila potrebna neka čudesna mentalna moć da se pretpostavi kako će i Francuska i Njemačka, ali i Belgija proći dalje. Jednostavno, s druge strane su se ipak nalazile reprezentacije koje nisu krema europskog nogometa, reprezentacije kojima je i osmina finala već uspjeh, a igranje u nokaut fazi gotovo nepoznat pojam.

A Klasa nije razočarala

Francuzi su, ispalo je tako, imali najviše muke protiv Iraca, koji su poveli nakon šokantno rano dosuđenog penala (efektan i siguran bio Brady), pa su čitavo prvo poluvrijeme domaći ganjali zaostatak iz druge minute. Doduše, taj proces išao je prilično teško i izgledalo je da bi Irci mogli barem do produžetaka.

No, tada Deschamps vuče konačno jedan pravi potez i u igru umjesto N'Golo Kantea ubacuje Kingsley Comana, pa Francuska konačno počinje disati kako treba. Irci su stjerani na konopce, a tada na scenu stupa Antoine Griezmann, koji sa dva gola preokreće utakmicu.

Francuzi su opet pokazali niz manjkavosti i priličnu neefikasnost i jalovost u prvom poluvremenu i jedva čekam jednu kvalitetniju reprezentaciju sa suprotne strane. Kako stvari stoje, ako Island ne iznenadi, eto njima Engleza u četvrtfinalu, pa ćemo onda vidjeti od kakvog je stvarno štofa krojena ova Francuska.

Njemački stroj tek sad podmazan

Kako i doliči velikim reprezentacijama, Nijemci su s pola snage prošli skupinu i tek sada im zapravo kreće Euro. Slovaci nisu uopće loša reprezentacija, ali su ipak B razred europskog nogometa i sve njihove objektivne limite iskoristili su uvijek gladni Nijemci. Slovačka nije igrala klasičan bunker, nego nešto ni tamo ni ovamo, a rani gol Boatenga (nešto poput Modrića Turcima) odmah je okrenuo svu vodu na njemački mlin.

Da Ozil nije mlako opucao penal u 13', Njemačka bi već u ranoj fazi utakmice sve riješila, a ovako su čekali pred kraj poluvremena da iz jedne akcije kao na malom nogometu, koju je inicirao Draxler, Mario Gomez zabije za 2:0. Drugo poluvrijeme je bila rutina, a upravo je nestvarno talentirani Julian Draxler u 63' zakucao utakmicu na konačnih 3:0 za Elf. Bila je ovo najava potpunog buđenja Njemačke, koja sada čeka boljeg iz duela Italije i Španjolske.

Mađari hrabro i solidno, ali na kraju 0:4 za Belgiju

Zadnja utakmica večeri trebala je biti i najneizvjesnija. S jedne strane bila je Belgija, od koje se puno očekuje, ali onaj poraz od Italije na startu je i dalje kao giljotina nad glavom Marca Wilmotsa. Usprkos pobjedama protiv Irske i Švedske, još uvijek su mnogi sumnjali da Belgija igra kao momčad. S druge strane bili su Mađari, koje je, već smo pisali, Bernd Storck prilično kultivirao, te momčadskim duhom i solidnom taktikom prikrio većinu realnih mađarskih nedostataka u kvaliteti igrača.

Na krilima osvajanja prvog mjesta u skupini F, nakon remija s Portugalom 3:3, Mađari su vjerovali da mogu iznenaditi Belgiju, ali onda im se zaredao peh za pehom. Prvi peh za Mađarsku bila je ozljeda brzonogog Kleinheislera na zagrijavanju pred utakmicu, a drugi peh je rano primljen gol (Alderweireld u 10'), nakon kojeg je trebalo Mađarima da malo dođu sebi.

U osnovi je Mađarska hrabro poginula, nisu se zatvarali u svoj šesnaesterac i probali su muški i na mišiće boriti se s objektivno kvalitetnijim protivnikom. Imali su svojih šansi, ali je sve zaustavljao odlični vratar Curtois. S druge strane, loša transformacija u kontranapadima, brljanje i srljanje Belgijanaca, uz kompliciranje kod isporuke zadnjeg pasa, bili su otežavajući faktori za povećanje vodstva Wilmotsovih izabranika.

Praktično, tek na kraju utakmice, a nakon što se Mađarska baš potpuno otvorila, stigao je trolist golova za Belgiju, a najzaslužniji za to bio je nanovo probuđeni Eden Hazard, koji je ujedno bio i strijelac i asistent – i najbolji igrač utakmice. A Mađari? Iako su ispraćeni sa 4:0 s Eura nisu ostavili dojam luzera. Uz još jednu potvrdu da biti prvi u skupini ne znači ništa, pokazali su i da manje boli kad se igra hrabro i izgubi 4:0, nego kad se ne igra hrabro i ispadne golom u 117'.

A Belgija? Idući protivnik im je Wales, a s njima neće biti baš lako. Mađari nemaju Balea, a ni Ramseya, niti će Velšani igrati ovako podatno.

18:00 Italija – Španjolska

Današnji program nudi nam preostale dvije utakmice osmine finala. Svi znamo sve o ovom meču finalista od prije četiri godine i nemali broj nas smatra da bi Italija ovo mogla dobiti, zar ne? Nešto nam govori da će Talijani nešto skuhati, nešto uvaljati, napraviti neku samo sebi svojstvenu spačku.

Ali, dakako - ne otpisujmo Španjolsku! Iako su protiv Hrvatske izgledali na momente veoma ranjivo, te pokazali kako itekako imaju svoje "rupe", na Furiju treba i dalje gledati kao na momčad koja kad je na visini može lako svladati ama baš svakog protivnika. Ovako od oka gledano, sumnjam da će Italija preuzimati prevelik rizik i bez obzira na Conteove taktičke moći, ne vjerujem da će se njegova taktika mnogo razlikovati od bilo čije druge kad se igra sa Španjolcima. Znači, povučenije, s naglaskom na obranu.

Nema sumnje da će Španjolci opet gajiti posjed, niti će se Talijani boriti za njega, a biti će najinteresantnije u svemu vidjeti koga će Conte odabrati za transformaciju prema naprijed i na koji način će postaviti prvi bedem prema svom golu. Jer tu će se lomiti ova utakmica, ako Talijani budu znali prekidati španjolska dodavanja na 20-25 metara i znali eliminirati njihove klasične rekontre, nakon vraćanja posjeda, pola posla su obavili.

Juventusov napadač na povratku u Real, Alvaro Morata, biti će okružen svojim dojučerašnjim klupskim kolegama i prijateljima u obrani Italije. Samo to samo po sebi garantira zanimljivost, u moru drugih potencijalno zanimljivih detalja u ovom meču, pravom el clasicu ove faze natjecanja.

21:00 Engleska - Island

Miljenici sreće su ovaj put Englezi, ali samo do narednog kruga, jer pobijede li Island, koji se sam poklonio Englezima, onim golom na kraju utakmice s Austrijom, slijedi im Francuska. A Francuska je ljuta zbog Brexita (:smajli:). No, prije sraza s domaćima (to bi trebala biti nedjelja) Gordi Albion treba svladati Island.

Trener Islanda, Šveđanin Lars Lagerback, javno se hvali kako nikad nije izgubio utakmicu od Engleza. I to je istina. Island je reprezentacija hrabrog srca i jedne, za islandske prilike, prilično visoke kvalitete. Neće Hodgsonovim trupama biti lako protiv borbenih Islanđana, koji u osmini finala i nemaju što izgubiti. Objektivni problemi Islanda su pad u drugom poluvremenu i nedostatak istinski plemenitih igrača.

Ali, znamo da Englezi isto tako znaju biti „teški“. Kvaliteta je na strani mnogoljudnijih, ali da bi se otvorila islandska limenka, trebat će još jače pritisnuti. I zubima ako treba. Uz sve to, ne zaboravimo da kritika već oštri pera i samo čekaju novi Hodgsonov kiks. I ne samo ona engleska. Vjerujem da bi u ovom trenutku ostatak EU tako volio da se i u nogometu dogodi Brexit. Čisto da se zadovolje strasti. No, realno, novog Brexita vjerojatno neće biti do četvrtfinala.