Nedavno je jedan ugledni član društva ugledno zadao nekoliko udaraca nastavniku zbog sinovih jedinica usput poručivši javnosti kako tako ugledan smatra potpuno nebitnim nekoliko predmeta u školi. Opalio je uglednik nekoliko šamara našem društvu, od institucije školstva, do omalovažavanja uloge nastavnika i normalnog bezšaketajnog odgoja. Samo sebi šamar nije dao.
Potom smo čitali kako su se pošaketali dekan i profesor kako bi na visokoj umnoj razini raspravljali o tome tko treba ući u sveučilišni senat i zašto. Nakon osnovnog, pao je niski udarac visokom obrazovanju kojeg su razni šaketači tijela i uma pretvorili u rasadnik članova raznih mladeži i omladine te bježača iz zemlje.
Piše se i kako je jedan općinski vijećnik ulovljen u krađi šume, a da je jedan kantonalni dužnosnik tijekom radnog vremena prodavao med. Ranije smo mogli čitati kako je predsjednik županijske skupštine bez ikakvih posljedica slagao zastupnicima i javnosti da je diplomirani profesor. Nismo potom pročitali da je ijedan od njih kažnjen za svoje privatne biznise i nedosanjane diplome. Baš kao što je nekažnjen ostao i županijski ministar koji je lagao za diplomu i kojem je radna knjižica, koja je mogla biti neki dokaz, odlepršala s krova automobila u pokretu.
Naslušali smo se i kako komuniciraju malo veće face od neostvarenih profesora pa smo čuli kako lideri entiteta s jedne strane novinarima i protivnicima šalju uvrede po raznim osnovama, a s druge strane kako se stado službeno proglašava glupim, rastrošnim i neuklopljivim u velike planove sićušnih vladara.
Crvenjeli smo se pred malim ekranima gledajući kako uglednici zapliću dok komuniciraju i dok ministri priznaju kako baš ne znaju to o čemu se priča. Nije to, naravno, njihov zadatak.
Nagledali smo se i sitnih karika u lancu uglednika kako se ponašaju poput malih bogova iako im je u rukama samo jeftini i zaostali pečat kojim država ubire još jedan sitni harač. Najobičnija administracija jedan je rasklimani zbor uštimanog kaosa u kojem uglednici, veliki i mali, drže lice ovog društva i pale mu šamare neumorno.
Od tog sitnog administracijskog aparata, preko županijskih entitetskih i državnih galamdžija na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji ne pale šamare ovome društvu. Svi drugi su, uglađeni i ugledni na silu, djelitelji šamara i unazađivači ovog trokutastog jada kojeg svi šamaraju zbog jedinica nekih drugih uglednika.
Bilo je dovoljno pogledati emisiju 'Pošteno' na Federalnoj televiziji u kojoj su svoj ugled pred javnost prostrli dama iz pravosuđa i ministar iz Vijeća ministara. Bila je to parada galame, upadanja u riječ i kafanske konverzacije. Bio je to jad i čemer. Bila je to Bosna i Hercegovina u malom, na svim razinama, po svim pitanjima, u svim narodima, na svim jezicima. Bila je to epizoda koja nas je još jednom uvjerila kako se upravljanje ovom zemljom i našim životima svodi na laprdanje pod karminima i u kravatama.
Imena svih uglednika ne spominjem namjerno jer se ne spominju imena bogova uzalud. A, sve više se čini kako je u ovoj zemlji sve uzalud pa i ovi redci i redci iznad ovih redaka. I prije i poslije. Jer postoje opet neki drugi uglednici i urednici koji drogiraju javnost naručenim i lizodupačkim redcima i koji laprdanje ukravatljuju i karminaju.
Uglednicima je lako naći opravdanje i vrlo je lako da posegnu za branjenjem svojega ugleda. A kad čovjek vidi tko nam čini društvo uglednika, jasno mu je zašto je zemlja tupa i neugledna.
Oni nam biraju predmete, oni nam nameću učitelje i profesore, oni nam kradu šume i prste drže u našem medu. U međuvremenu, pale šamare i sigurni su samo da ne griješe kad glasuju i prostoru se na glasačke liste.
