Nezadovoljni poštari pisali ministrici, od ministrice ni glasa
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tomislav Erić, predsjednik Nezavisnog sindikata djelatnika HP Mostar uputio je priopćenje za javnost u kojemu iznosi sadržaj pisma koje je ovaj Sindikat prije tri tjedna poslao Andrijana Katić, ministrici federalnog ministarstva prometa i komunikacija.
Do danas nisu dobili nikakav odgovor, pa su ovim putem upoznali cjelokupnu javnost sa sadržajem toga pisma.
Pismo u cijelosti prenosimo u nastavku:
''Poštovana ministrice, poslije dugog promišljanja i nekoliko odustajanja, na kraju smo, zbog svega što se događa u Hrvatskoj Pošti Mostar, odlučili napisati ovo pismo.
Općenito, situacija u HP Mostar jako je loša, čega je rezultat veliko nezadovoljstvo većine radnika u našem poduzeću. Gotovo na dnevnoj bazi kolege daju otkaze i napuštaju HP Mostar. Temelj nezadovoljstva su vrlo niske plaće, pogotovo na radnim mjestima sa NK spremom, KV spremom, SSS spremom i VŠS spremom. Maksimalno moguća osnovna plaća NK radnika sa koeficijentom 1,3 je oko 670,00 KM, za KV sa koeficijentom 1,80 je oko 930,00 KM, za SSS sa koeficijentom 2,10 je oko 1080,00 KM i za VŠS sa koeficijentom 2,53 je oko 1300,00 KM.
Ovdje treba naglasiti da trenutno u HP Mostar ne postoji radno mjesto sa SSS koji nosi koeficijent 2,10 (maksimalni koeficijent za ovaj platni razred). Najveći postojeći je 1,95 za radno mjesto voditelj operater u poštanskom prometu.
Najavljeno povećanje plaća od 5% za manji dio radnih mjesta (21 radnik) u platnom razredu KV radnika i za sva radna mjesta sa SSS (219 radnika) koje stupa na snagu od 01.10.2023 godine nominalno iznosi od 42,00 KM za radno mjesto domaćice, do 50,00 KM za radno mjesto voditelj/operater.
Sa povećanjem satnice koje se dogodilo početkom ove godine (7%) ukupno povećanje osnovne plaće za sve ove kategorije (radna mjesta sa KV stručnom spremom su krajem 2021 godine također dobila povećanje osnovice od 5% - od 39,00 KM do 45,00 KM) nominalno jedva prelazi 100,00 KM (od 97,00 KM do 116,00 KM).
I ovo su jedina povećanja plaća u HP Mostar u zadnjih skoro 20 godina.
Vjerojatno ni njih ne bi bilo da nisu drastično povećane cijene naših usluga. Kolika su ovo stvarna povećanja govori i činjenica da je dolaskom ove Uprave na čelo HP Mostar dodatak na radni staž smanjen sa 0,6% na 0,5%, da su ukinute jubilarne nagrade, da je kilometraža za naknadu za prijevoz sa 2 kilometra povećana na 5 kilometra, da je iznos naknade za prijevoz sa cijene autobusne karte smanjen na 0,10 pf. po kilometru (trenutno 0,15 pf. po kilometru).
Sve ovo je rezultiralo ''uštedama'' koje su dovele do pozitivnog poslovanja HP Mostar pa je ponovno počela i isplata regresa. Dobili smo i nekoliko Božićnica i Uskrsnica. Ali problem ostaju osnovne plaće koje su, kako ste već mogli vidjeti iz naprijed navedenog vrlo male.
Samo da Vas podsjetimo na Kolektivni ugovor koji ste i Vi potpisali prije neki dan. Po članku 42./2. Novog Kolektivnog ugovora najniža neto satnica je u rasponu od 2,93 KM do 3,21 KM. U HP Mostar satnica je 2,93 KM, a u BH Pošti 3,21 KM, dakle u BH Pošti satnica je 10% veća od satnice u HP Mostar.
Po članku 43./1. Kolektivnog ugovora osnovna plaća radnika povećava se od 0,5% do 0,6% za svaku godinu radnog staža. Naravno, u HP Mostar to je za 0,5%, u BH Pošti za 0,6%. Da ne spominjemo topli obrok (članaka 64./1.): 'Ukoliko poslodavac ne osigura ishranu, radniku se isplaćuje naknada u dnevnom iznosu od najmanje 1% od prosječne mjesečne neto plaće isplaćene u FBiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.’’
Ne trebamo ni spominjati da se kod nas naknada za topli obrok isplaćuje u visini od 1% od prosječne plaće FBiH, a u BH Pošti u visini od 1,4% što je gotovo 5 KM dnevno više nego u HP Mostar. Zbog svega navedenog primanja zaposlenika u BH pošti su osjetno veća nego u HP Mostar, iako radimo isti posao i vlasnik nam je isti.
Istovremeno, u tzv. kapitalne projekte ulažu se milijunske svote. Gradnja zgrade GPLS-a (za koju je već debelo probijen rok izgradnje i useljenja) i uvođenje novog informatičkog sustava HP Mostar, neće nas koštati manje od 10 milijuna KM.
U planu poslovanja za 2023 godinu za troškove reklama i sponzorstva predviđeno je 535,000,00 KM, što je u odnosu na 271,000,00 KM iz 2022 godine povećanje od 97% ? Predviđeni trošak za reprezentaciju sa 40,000,00 KM iz 2022 godine povećan na 124,000,00 KM za 2023 godinu što je za 213% više ?
Projekti Brze pošte, autodostave također zahtjevaju velika početna ulaganja i stalno servisiranje. I u ovom slučajevima se radi o milijunima KM, a stvarni učinci ovih projekata su upitni.
Zar nije simptomatično da za cijelo vrijeme postojanja Brze pošte još od 2017 godine, sada već neko vrijeme kao zasebne cjeline, niti jednom nisu objavljeni rashodi Brze pošte iako se prihodi redovito prezentiraju u svakom financijskom izvješću.
Još k tome, od sortirnica, preko transporta pa do dostave univerzalne pošte sve je podređeno brzoj pošti, dok se prema univerzalnoj, što je naša osnovna djelatnost koja nam donosi više od polovine prihoda Uprava odnosi maćehinski.
Inzistira se na tome da, iako postoje dostavljači Brze pošte koji sa pravom zbog težine svoga posla imaju koeficijent 1,80, svi poštari (koeficijent 1,73) moraju nositi i brzu poštu, zbog nedostatka dostavljača u odjelu Brze pošte. U nekim poštanskim uredima to je svakodnevno, pa poštari univerzalne dostave odnesu i 60 do 70 % pošiljaka brze pošte, a u poštanskim uredima poput Neuma u kojima nije predviđeno radno mjesto dostavljača Brze pošte, obični poštari nose sve pošiljke brze pošte (i po 30 do 40 komada dnevno) bez ikakve naknade.
Nadalje, postaje praksa da pojedini voditelji i direktori svoj posao spuštaju na niže razine, odnosno traže od svojih podčinjenih da rade njihov posao bez ikakve naknade. Tako se obistinjuju najave pojednih direktora da će svi raditi sve, što oni nazivaju ‘’timskim radom’’.
U svim dijelovim tehnološkog procesa nedostaje radnika, a obim posla se iz dana u dan povećava. To je slučaj u sortirnicama, transportu, dostavi, Brzoj pošti, šalterima. Kolege su zbog ovoga pod stalnim pritiskom, što dovodi do sve češćeg obolijevanja i korištenja bolovanja.
Iz svega ovoga je vidljivo da se višemilijunski iznosi troše na tzv. kapitalne projekte, a radnicima koji sve to moraju zaraditi daju se mrvice. Kada mi to prenesemo članovima Uprave oni nam odgovore da se radnici moraju strpiti dok ova ulaganja ne počnu davati rezultate.
S obzirom da su u zadnju godinu – dvije troškovi života u BiH porasli za više od 50%, naše kolege, a i mi sami nemamo više strpljenja. I na sve ovo, kao šlag na tortu dolazi Pravilnik o korištenju službenih vozila kojim 4 člana Uprave koji imaju četiri limunizine na raspolaganju 24 sata dnevno za službene i privatne svrhe, omogućavaju kome oni žele korištenje ostalih službenih vozila na stalnom raspolaganju u poslovne svrhe 24 sata dnevno (čl.4.- kategorije službenih vozila – druga kategorija).
Članak 13./5. ovoga pravilnika glasi: ''korisnici službenih vozila ove kategorije, u slučaju izostanka sa posla dužem od 7 radnih dana, odnosno kada koriste godišnji odmor ili su na bolovanju, dužni su razdužiti vozilo GPLS-u do njihovog povratka na posao’’.
Znači, kada su odsutni sa posla do 7 radnih dana, a to može biti vremenski 11 dana, ne moraju službeni automobil vratiti pred Poštu?
Na naš upit zašto po završenom poslu ne bi službeni automobil ostavili pred poštom, a ne ga vozili kući direktor nam sa čuđenjem odgovara neće valjda sa svojim autom dolaziti na posao, pa onda uzmati službeno vozilo!!!
Nismo mi protiv tehnološkog napretka, ali su radnici oni koji sve to moraju sprovesti u djelo, a od svega toga imaju najmanje koristi. Isto tako je upitno kolika su ovo unaprijeđenja jer se stalno, primjenom novih tehnologija i novom organizacijom rada pojavljuju i novi problemi.
Npr. po riječima naših kolegica i kolega koji rade na šalterima, novi informatički sustav je puno sporiji u odnosu na stari, pa su redovi na šalterima uobičajna pojava. Uvođenjem autodostave na seoskim rajonima podijela računa se produljila.
Prije su računi dijeljeni najkasnije do 15.og u mjesecu, a sada se podijele tek krajem mjeseca. Ovo je u direktnoj suprotnosti sa članom 3/a Zakona o poštama BiH koji kaže:
- Poštanske usluge moraju biti dostupne svim građanima u BiH pod jednakim uvjetima, bez bilo kakve diskriminacije.
- ( c ) interes svih korisnika poštanskih usluga mora biti zaštićen raspoloživošću i kvalitetom tih usluga.
Kada na sve ovo dodamo stalne pritiske koje trpi veliki broj kolega na radim mjestima, prijetnje, lošu atomosferu onda nas i ne čude sve češći odlasci naših kolega iz HP Mostar.
I na kraju jedan problem koji se, možda, tiče direktno Vas i Vašeg resora, a Vlade FBiH i Vlade BiH sigurno.
Članak 37/i Zakona o poštama BiH glasi:
- Cijene rezerviranih poštanskih usluga su pod državnom kontrolom, a ukoliko se ovakvim cijenama ne osigurava pokriće stvarnih troškova i razvojne potrebe poštanskog sustava, država i entiteti osiguravaju subvencije javnim poštanskim operaterima. Nije dozvoljeno subvencioniranje nerezerviranih i drugih poštanskih usluga iz sredstava rezerviranih poštanskih usluga.
Ovo je zakon iz 2005 godine. Koliko smo mi upoznati niti jedna Vlada do sada, bilo entitetska, bilo državna, nije osigurala subvencije poštanskim operaterima u FBiH, a naši gubici na rezerviranim poštanskim uslugama otkad je ovaj zakon na snazi su veliki.
Zbog toga u zadnjih nekoliko godina dolazi do zatvaranja nekih izdvojenih poštanskih ureda što dovodi do nezadovoljstva stanovnika mjesta u kojima su ti uredi zatvoreni.
U ovom kontekstu na naše traženje povećanja osnovne plaće u malo većem postotku (bar 150,00 KM za krizom najpogođenije radnike) Uprava nam kaže da bi oni to odmah učinili kada bi Vlada uplatila sredstva koja nam je dužna subvencionirati po ovom zakonu.
Nadamo se poštovana ministrice, da ćete u okviru svojih mogućnosti učiniti sve da se stanje u HP Mostar popravi i da naše kolegice i kolege na posao počnu dolaziti sa osmijehom, a ne sa grčem u želudcu’’.
U potpisu, Tomislav Erić, predsjednik sindikata.
