''Nevjerojatno je kako vladajuće strukture, slijepo slušajući što im diktiraju 'stručnjaci' iz međunarodnih monetarnih institucija, zaboravljaju kako se, igrajući se sa sudbinom Aluminija, zapravo igraju sa sudbinom Elektroprivrede HZHB i njenom likvidnošću, igraju se sa sudbinom cijele prerađivačke industrije, sa sudbinom Luke Ploče i niza drugih subjekata, a ponajviše se igraju sa sudbinom na desetine tisuća obitelji koje opet ovise o sudbini ove industrijske grane'', objavila je Hrvatska republikanska stranka.
U priopćenju za javnost, HRS navodi kako je početkom ove godine objavio Gospodarski plan reformi.
''Prvi i osnovni temelj tog našeg plana je fiskalna reforma u smjeru drastičnih fiskalnih rasterećenja poduzetništva. To znači ukidanje svih fiskalnih i parafiskalnih nameta, čija je isključiva svrha hranjenje administrativnog aparata i birokracije, a ne investiranje'', navodi HRS i dodaje kako će se tako ''kreirati okruženje u službi razvoja i zaštite domaće proizvodnje, a ne vraćanja dugova međunarodnim monetarnim institucijama i pogodovanja uvoznim lobijima''.
''Na isti način bi se pomoglo i velikim proizvodnim sustavima, poput Aluminija Mostar. Aluminiju ne trebaju financijski poticaji, nego porezna rasterećenja na dobit, na prihode i oslobađanje od svih fiskalnih i parafiskalnih nameta. Uz sve to, potrebno je naći dugoročno rješenje za stimulirajuću cijenu struje, budući da je država vlasnik i Elektroprivrede i ima udio u vlasništvu Aluminija'', navodi HRS.
Stranka ističe kako je bez drastičnog fiskalnog rasterećenja Aluminija, ovaj gigant osuđen na propast te da su uzalud financijski poticaji i kreditiranja, ako će isti biti potrošeni za porezna davanja, a ne u razvoj proizvodnje.
''Zar nije suludo da javna poduzeća na računima komercijalnih banaka imaju pohranjenih 1.290 milijarde KM i koji se pune putem ovih fiskalnih davanja, a industrijska postrojenja od kojih se hrani pola države, grcaju u dugovima?! Naravno, nakon fiskalnog rasterećenja idući korak bi bio revizija poslovanja Aluminija i detaljna analiza strukture dugovanja, kako bi se objektivno uvidjelo kolika odgovornost u strukturi duga ide na stranu (para)fiskalne politike, a kolika na stranu upravljačkih struktura unutar samog Aluminija. Postoji li srednjoročna i dugoročna vizija/misija poduzeća? Postoje li planovi nalaženja alternativnih rješenja za nabavku struje (solarni paneli, vjetroelektrane i sl.) kako bi se ublažila ta troškovna strana? Nitko ne smije bježati od odgovornosti'', zaključuje HRS i navodi kako je Aluminiju potreban ''komplementarni ispit odgovornosti i vladajućih i upravljačkih struktura, koji mora početi od oslobađanja ovog poduzeća besmislenih fiskalnih okova''.
