Milovan Gatalo iz Bijelog Polja kod Mostara kaže da živi od poljoprivrede.
"Od toga, neću valjda od mirovine od 300 maraka", rekao je Gatalo i dodao da je prvi u Bijelom Polju počeo to raditi, kao i da je još iz Čačka donosio jabuke u vrećama.
Prvi povratnici još 2006. godine u Dabićevinu u Bijelom Polju, bili su Antelji. Kuća im je u ratu srušena, a oni su protjerani. Uz donaciju, obnovili su dom.
"Samo da budemo zdravo, to nam je najvažnije, a evo put nam je malo loš", rekla je Zagorka Antelj iz Dabićevine.
Danica Mavrak iz Dabićevine kaže da se 90 posto Srba vratilo i da ima neobnovljenih kuća. Kako kaže, ljudi čekaju donacije, a financijska situacija je teška, javlja RTRS.
Od predratnih 7.000 Srba, u Bijelom Polju život obnavlja njih 1.000. Najmlađi idu u školu.
"Vratio sam se kad sam pošao u školu, prije osam godina", rekao je jedan od učenika. Djevojčica kaže da ide u glazbenu školu i svira glasovir.
"Najbolji prijtelji su mi je Džanan, Anadin i Nedim", istaknuo je drugi učenik, a za jednu učenicu čovjek je od neprocijenjive vrijednosti, bez obzira koje je vjere i nacije.
Problem je što srpska djeca nemaju svoju školu. Biraju hoće li ju pohađati sa Hrvatima ili Bošnjacima. Imaju samo sate vjeronauka. Srpski jezik, povijest i kulturu, svake druge subote, posebno uče u Kulturno-prosvetnom društvu "Prosvjeta".
"I nekako se tu posebno trudimo da svjedočimo pismo Šantićevo, kulturu Radulovićevu, povijest Ćorovićevu i da djeca budu baš bogatija u toj različitosti što idu u te druge škole, a opet i da njeguju i prije svega svoj srpski identitet", kaže Radivoje Krulj, veroučitelj i predsjednik SPKD "Prosvjeta".
Najveći problem povratnika je nezaposlenost. Više ulaganja i u infrastrukturu u ovoj mjesnoj zajednici, neophodni su za bolji život i opstanak.
Još jedna od kuća koja je unuštena ratnih devedesetih, uskoro bi trebala dobiti svoj krov. U isto vrijeme jedan dio cesta u Bijelom Polju treba biti asfaltiran i to uz pomoć donacije Vlade Srbije.
