Temperature zraka, kako minimalne, tako i maksimalne, kod nas gotovo da ne predstavljaju ograničavajući faktor za uspješan uzgoj skoro svih umjereno-kontinentalnih voćaka.
Izuzetak čine samo mjesta na nadmorskoj visini iznad 750 do 800 metara, gdje temperaturni odnosi nisu povoljni za neke vrste koje zahtijevaju topliju klimu. Među njima su breskva, marelica, dunja, orah, zimske sorte krušaka, kao i vinova loza.
Većina umjereno-kontinentalnih voćaka može rasti i plodonositi na temperaturama između 55 stupnjeva Celzijevih i -35 stupnjeva. Ipak, uspješna proizvodnja je moguća na temperaturama od 35 stupnjeva Celzijevih do -20 stupnjeva.
Među listopadnim, odnosno umjereno-kontinentalnim voćkama najmanje zahtjeva prema toplini imaju ogrozd, josta, ribiz, lijeska i jabuka, a zatim dolaze višnja, trešnja, šljiva, kruška, malina, jagoda, mušmula, kupina, dunja, marelica, orah, breskva, badem.
Ovo jasno govori da toplina određuje granice dokle se voćke mogu prostirati i uzgajati na sjever i jug. To znači da je toplina u tijesnoj vezi sa sjevernom geografskom širinom, a isto tako i s nadmorskom visinom, ali opet ovisno od geografske širine, prenosi Agroklub.
Na mjestima iznad 900 metara nadmorske visine ljetne sorte jabuka i krušaka ponašaju se kao jesenske, a jesenske kao zimske, dok mnoge zimske sorte ne mogu ni sazreti.
Do ovoga dolazi uglavnom zbog toga što se s povećanjem nadmorske visine za svakih 30 metara temperatura zraka smanjuje za 1 stupanj Celzijev.
Listopadnim voćkama najviše odgovara umjereno-kontinentalna klima, sa srednjom godišnjom temperaturom između 10 i 14 stupnjeva Celzijevih s godišnjim oborinama od 700 do 1.200 milimetara po metru kvadratnom.
Prema niskim zimskim temperaturama najosjetljivije su jednogodišnje, a tek poslije dvogodišnje i starije grane.
Od pupova, cvjetni su znatno osjetljiviji nego lisni i drvni. Njihova osjetljivost najviše ovisi od voćne vrste i sorte, a zatim od ishranjenosti i zdravstvenog stanja voćke i još nekih čimbenika.
Cvjetni pupovi su najosjetljiviji kod breskve i badema, a potom i kod marelice. Kod ovih voćnih vrsta oni se smrzavaju na -12 stupnjeva Celzijevih do -22 stupnja.
Kod drugih voćnih vrsta jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, ne smrzavaju čak i na -30 stupnjeva Celzijevih, pod uvjetom da je zima postojana i bez velikih temperaturnih oscilacija.
U krajevima u kojima tijekom zime, u siječnju ili veljači, poslije relativno visokih temperatura čak i do 20 stupnjeva Celzijevih nastupi jače zahlađenje, zamrzavanje pojedinih dijelova voćaka ili čitavih stabala može nastupiti i pri znatno nižim temperaturama.
Od svih dijelova voćaka, korijenov sustav je najosjetljiviji. Tako, na primjer, korijenov sustav jabuke se zamrzava na -15,5 stupnjeva Celzijevih, šljive na -11,5 stupnjeva, breskve na -10,5 stupnjeva i kruške na -9 stupnjeva Celzijevih.
Promrzao korijen poznaje se po tamnijoj boji presjeka. Kod mladih voćaka se može ustanoviti po pojavama koje prate kretanje vegetacije: slabije i kasnije listanje, bljeđe lišće, osipanje pupova, kržljav rast mladica.
Ako se uoče takve pojave, onda voćke treba jače pognojiti, zemljište održavati u obrađenom stanju, a u slučaju suše i navodnjavati, da bi se korijenov sistem mogao regenerirati.
Na deblu i ramenim granama voćaka, oštećenja od zimskih mrazeva su rjeđa, a ogledaju se u vidu nekrotičnih pjega, pucanja tkiva organa i sušenja kore. Ako oštećenja nisu velika i ako je kambij (tvorno tkivo) ostao zdrav, regenerirat će se i kora i drvo.
