1. Ton:
Članak koristi topao, inkluzivan i progresivan ton, ali na vrlo kontrolisan način.
• Primjeri:
• “Gradimo povjerenje.”
• “Razvijamo zajednice.”
• “Otvaramo nova radna mjesta.”
→ Ove fraze djeluju kao mantra korporativne etike, iako ne ulaze u konkretne primjere stvarnog utjecaja (pozitivnog ili negativnog).
Cilj: stvoriti emocionalni dojam da je kompanija „prijatelj zajednice“, iako se zna da su lokalni stanovnici i eko-aktivisti sve glasniji u kritikama.
⸻
2. Retorika:
Retorika je defanzivno-proaktivna – odgovara na implicitne optužbe bez da ih direktno spomene.
• “Naša operacija temelji se na održivim praksama, evropskim standardima i transparentnosti.”
→ Ovo je odgovor na česte kritike o netransparentnim ugovorima, devastaciji okoliša, i elitizmu.
• “Zakonodavni okvir u BiH ne prati savremene zahtjeve održivosti…”
→ Pažljivo plasirana poruka u kojoj se krivica za sporost i probleme prebacuje na državu, a ne na kompaniju.
⸻
3. Jezik:
Upotrebljava se tehno-humanistički korporativni govor – mješavina velikih riječi koje zvuče humano, ali ostaju apstraktne.
• “integracija ESG principa”
• “holistički pristup održivom razvoju”
• “dijalog sa zajednicama”
→ Ništa od ovoga nije konkretno potkrijepljeno – koji su rezultati tog dijaloga? Koji su konkretni primjeri održivosti?
Cilj: stvoriti privid odgovornosti i napretka bez otkrivanja detalja koji bi mogli otvoriti prostor za kritiku.
⸻
4. Diskurs moći i legitimiteta:
• Pozicionira sebe kao most između lokalnog i globalnog.
• “Uključivanje u međunarodne tokove…”
• “Britanska vlada prepoznala…”
→ Time stvara auru međunarodne validacije i vlastite kompetencije, iako je jasno da domaći zakoni i lokalna zajednica nisu u fokusu kompanijskog djelovanja.
• Brendiranje vlastite uloge:
– Nigdje nije rečeno da je Sanela Karić pravnica bez rudarskog ili ESG backgrounda. Članak je strukturiran da je prikaže kao liderku transformacije, iako je došla iz notarskog sektora i bez prethodnog iskustva u održivosti.
⸻
Zaključak:
Ovaj članak je pažljivo osmišljen PR alat za:
• Oprati imidž firme i vlastiti,
• Potisnuti javnu raspravu o negativnim posljedicama,
• Prikazati sebe kao stručnjakinju i vizionarku,
• Izgraditi narativ koji je teško osporiti bez uvida u stvarne interne podatke.