Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Argentina je bila bogata kao SAD. Buenos Aires je nosio nadimak "Pariz Južne Amerike". Godinama kasnije, nije bilo više tako. Što se u međuvremenu dogodilo?

Kulturni i Društveni Procvat

Belle Époque (Lijepo doba) u Argentini, koja je trajala od kraja 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, bila je razdoblje izuzetnog kulturnog i društvenog procvata. Buenos Aires, glavni grad Argentine, postao je kulturno i umjetničko središte, privlačeći umjetnike, intelektualce i arhitekte iz cijelog svijeta.

Grad je bio domaćin brojnih umjetničkih izložbi, kazališnih predstava i koncerata. Tango, argentinski ples i glazbeni stil, doživio je svoj uspon i postao simbol argentinske kulture. Mnogi književnici, pjesnici i slikari pronašli su inspiraciju u ovom razdoblju.

Arhitektura i Urbanizam

Tijekom Belle Époque, Buenos Aires se transformirao u modernu metropolu s prepoznatljivom europskom arhitekturom. Građene su raskošne palače, opere, kazališta i luksuzni hoteli inspirirani pariškim i bečkim stilom. Primjeri uključuju Teatro Colón, jedan od najpoznatijih opernih teatara na svijetu, i palaču Palacio Barolo, koja je inspirirana Danteovom "Božanstvenom komedijom".

Ekonomija i Industrija

Ekonomski, Argentina je bila među najbogatijim zemljama svijeta. Izvoz poljoprivrednih proizvoda, posebno govedine i pšenice, donio je ogromne prihode zemlji. Industrijalizacija je također napredovala, a zemlja je privukla veliki broj imigranata, uglavnom iz Europe, koji su doprinijeli razvoju industrije i trgovine.

Društveni Život

Društveni život u Buenos Airesu bio je vibrantan i sofisticiran. Kafići, restorani, plesne dvorane i klubovi bili su središta društvenih okupljanja. Aristokracija i bogata srednja klasa uživali su u luksuzu i kulturi, često putujući u Europu i dovodeći europske običaje natrag u Argentinu.

Kulturni sjaj Buenos Airesa

Imigranti iz Španjolske, Italije i Francuske obogatili su Buenos Aires, pretvorivši ga u svjetionik umjetnosti i kulture. Grad je bio pun elegantnih zgrada, a umjetnička je scena cvjetala.

Ekonomija u padu

Velika depresija donijela je promjene. Nova politička frakcija dovela je Argentinu pod kolektivističku vladavinu. Vojni udar započeo je zloglasno desetljeće korupcije, izborne prijevare i političke represije. Juan Perón preuzeo je vlast 1946., ali njegove politike nacionalizacije i smanjenja stranog utjecaja dovele su do ekonomske krize. Argentina je tiskala novac kako bi pokrila potrošnju, ali to je rezultiralo hiperinflacijom. Peso je izgubio 70% svoje vrijednosti, a inflacija je dosegla 50% do 1951. godine.

Politička nestabilnost i ekonomski pad

Ekonomske poteškoće potaknule su ciklus državnih udara, korumpirane vlade i siromaštvo. Demokracija se vratila 1983., ali bogatstvo nije. Peronistički socijalizam izdržao je, a Argentina je postala jedna od najteže reguliranih nacija, neprestano tiskajući ili posuđujući novac.

Kulturno bogatstvo ostaje

Unatoč problematičnoj povijesti, Argentina je zadržala svoje kulturno bogatstvo. Buenos Aires je ostao arhitektonski dragulj s neoklasičnim čudima i secesijskim zgradama. Primjer je zgrada projektirana prema kozmologiji Danteove "Božanstvene komedije", s podovima koji predstavljaju raj, čistilište i pakao. Zgrada Kavanagh, podignuta 1936., bila je najveća armiranobetonska građevina na svijetu.

Za kraj

Nasljeđe Belle Époque i dalje je vidljivo u današnjem Buenos Airesu kroz njegovu arhitekturu, kulturne ustanove i bogatu kulturnu baštinu. Ovo razdoblje ostavilo je trajni utjecaj na identitet i kulturu Argentine, čineći ga jednim od najznačajnijih razdoblja u povijesti zemlje.