Samo je Mostar ostao zaleđen u vremenu i prostoru, dok naš granonačelnik priča lijepu mostarsku priču. Samo kod nas za svaku sitnicu moraš predavati gomilu dokumenata. U gruntu moraš čekati barem pola sata samo da uđeš u prostorije grunta, a unutra vas dočeka kaos od stanja. Tamo saznate da ste mrtvi, da se vaša imovina vodi na nekom za koga nikad niste čuli, a sve to jer je netko u sudu pogrešno unijeo,jer kako gospođa na gruntu kaže, jasno se vidi da ste vi bili vlasnik do 1978, a onda se odjednom pojavljuje neko drugo ime, bez ikavih pratećih dokumenata koji to potkrepljuju. E onda vas natjeraju da vi gonjate i ispravljate krive Drine koje je sud napravio i da ponovo čekate u redu kada to napokon uspijet eodraditi. Onda nas lijepa mostarska priča dalje vodi u katastar, gdje pet moramo skupljati gomilu papira, jer su mama grunt i tata katastar u nekoj zavadi i ne pričaju jedni s drugima kako to inače funkcionira u ostalim općinama. Samo u Mostaru se urbanistička saglasnost čeka po 2,3 pa i 4 godine. Samo u Mostaru se odluke o izgradnji ne donose na osnovu regulacionih planova, nego na osnovu nekakvih odluka i formiranih komisija. I onda nam napišu ovu jeftinu reklamu (usta moja hvalite me) i naravno da ćemo prije vjerovati njima nego sopstvenim očima i ušima. Ma bravo. Zaista lijepa mostarska priča :P