Rezultati po autoru: Milo JUKIĆ

Po Tinu ja nazvana ulica s kulama, njegova slika je na turističkoj tabli, Tin pod šeširom gleda nas kroz prozor, a na spomen-ploči je dodan i njegov stih iz „Pjesme mome tijelu“: Ja jesam prah i život, i cijelost svjetlosti, i ništa više…

Izgledao je kao da su obje obale izbacile jedna prema drugoj po zapjenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u jedan luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeći nad ponorom.  

U bivšoj sakristiji čuvaju se čitava tijela troje svetaca, komadići križa na kojem je Isus razapet, komadić Gospina vela, ugrušci zemlje na koju je kapala Isusova krv… Ukupno 370 relikvija od 250 kršćanskih svetaca!

Neke godine iznenadi nas snijeg, ovdje ga zna biti i dva metra, zove Halid odnekud, iz Njemačke ili Austrije: Pero, imate l' drva, imate l' šta jest'? Mogu ja zamoliti da podignu helikopter, da vam izbace šta vam treba!

Na Musali čitav jedan razuđeni arhipelag mezara i bašluka, samo što ne čuješ škripu neistrulih bedrenih kostiju, a našao se tu čak i – kao u kakvu sanomatu – jedan mrki kameni mihrab, samac bez glave i nogu, okrenut točno u pravcu Kible.

Nigdje niko ne spomenu pogled s Koštura, a on je takav da Justinijanovim vojnicima sigurno nije dosadio, makar koliko godina da su proveli na brdu.

Pogled na grad savršen, kao i na beskrajno polje prošarano malim milijunom kanala i kanalića, a iznad „pučine“ izvezen vijenac od veselih i razigranih oblačića. Lavanda, divlja, žeže i pali.

„Ako u europskim zemljama i u Bosni“, zaključuje Evlija, „muškarac često ima spolne odnose, poslovično se kaže: Bre, čovječe, sigurno si jeo ribu iz Popova polja!“ Nego, treba li kome gaovice, da ponesem koju?

Ne znam i ne pitam ko je ovdje načelnik i vlast, ko god da je - svaka mu čast! Ako nije kraljevski, kako ga neki zamišljaju, itekako jest – kad je u pitanju naša zemlje i njene čaršije - kraljevski po izgledu.

Histri su bili prilično bogato pleme pa Istrom i danas kruže legende o Epulonovom blagu, ali mu je sve bilo uzalud kad se nije osigurao s vojne strane. Nešto kao pretpovijesni prahistarski Moamer Gadafi.  

Evlija Čelebija spominje i četiri visoke kule, a danas se zna samo za Đerzelezovu. Njegov krilati bijeli konj, krilatiji nego li mletački lav pred utvrdom, nosao ga je po cijelom carstvu kako bi ispravio nepravde i kaznio zlotvore...

Pogled bi pucao i na sinagogu, da 1938., za Kristalne noći, nisu zapucali nacisti i usto ukresali žigicu u čijem plamenu je, naravno, potpuno nestala. Ostala je samo rabinova trokatnica, sada stambena zgrada, gola ledina, kapija zarobljena puzavicama

Da dežura povazdan, i to s naočalama u rukama, vid bi, siguran sam, oslabio mnogima koji tu naiđu. Strpljivo pozira dok je snimam, osmijeh joj ne silazi s lica… I šta ja više da tražim i gledam u Saverneu?! :)

Obići ću cijelo selo, što i nije neki pothvat, ali nikog drugog neću vidjeti – kao da je baš prije mog dolaska iznenada izbio rat i naređena hitna evakuacija. Nema ni prodavaonice, kafića ili restorana, okljaštrena ladonja je sama, kamene klupe puste

Od svetog Leopolda Mandića, preko svetog Ante, do svetog Luke, od kipova u Travnatoj dolini do fresaka u Dvorani velikana, tu se udjenula prošlost i povijest Padove

Austrijske snage je u Senćanskoj bitci, 1697. godine,do pobjede vodio Eugen Savojski, isti onaj što će dva mjeseca kasnije popaliti čitavu Bosnu i šeher Sarajevo.

Od 1945. nema sporova ni svađa između Nijemaca i Čeha, ali bi, kako je krenulo, većina uskoro mogli postati Vijetnamci.  Češki baš i ne uče; kad ih pitate koliko nešto košta, izračunat će vam i pokazati prstima.

Neko o „aferi Dreyfus“ zna odlično, neko osrednje, neko se kao kroz maglu sjeća: satnik Dreyfus je Židov, ozračje je antisemitsko, a neko špijunira za Švabe. Ko će drugi nego jedini Židov u vrhovnoj komadi! Rezultat je doživotni zatvor...

Ko se „pali“ na priče o skrivenom blagu, ovdje će doći na svoje: naići će, naime, pored „Kuće blaga“, nazvane tako nakon što su 1986. u stropu njenog podruma nađena 1004 zlatnika iskovana između 1340. i 1385. godine.

Unedogled se raspisah o Crnogorcima, a Peroj nisu samo oni već i sveta Foška, koja u šest kilometara udaljenim Batvačima već stoljećima – pravi čuda!

Krojač Felix Zawojski imao je u današnjem hotelu svoj modni salon, kod njega su se oblačili britanski kraj Edward VII. ili onodobni perzijski šah Muzaffar Eddin, a onda, i brojne druge krunisane i glave što su umišljale da vrijede koliko i kraljevi.

Za kraj ću svratiti na jedno domaće pivo. Nije u pitanju nikakav „kvas“, ono pivo što su od hmelja i ječma pravile naše bake, već „carlsberg“, ovdje poznat kao „kronenbourg“ – u Obernaiju se nalazi najveća pivovara u Francuskoj...