Rezultati po autoru: Milo JUKIĆ

I Čija je Sutorina? Među 622 stanovnika najviše je po posljednjem popisu Srba, više od dvije trećine, a nije u Srbiji, Crnogoraca svega oko petine, a pripada Crnoj Gori. Hrvata pet, ali oni se za Sutorinu ni ne jagme, a Bošnjaka ili Muslimana nema.

Ima, naravno, u Srbiji i starijih banja od Vrnjačke, ali se baš sve ne mogu pohvaliti da su bile banje i u rimsko doba. Vrnjačka jest, a ovdje se na takve dokaze, rimski bazen punjen toplom mineralnom vodom, naišlo tijekom kaptiranja izvora 1924. god

Prvog dana boravka u Nürtingenu nisam vidio baš sve što se može. Evo, recimo, toranj crkve svetog Lovre za posjetitelje se otvara jednom u 14 dana, a taj dan kad je otvoren je baš za mog drugog dolaska

Zrinski je sa oko 2500 vojnika više od mjesec dana branio utvrdu koju je napadalo 20 puta više Osmanlija. Na kraju su od Osmanlija otkupljena samo četvorica zarobljenika, svi ostali branitelji su izginuli.

Ovo ne znači da Požege nije bilo prije 1832. Naprotiv, spominje je i Evlija Čelebija 1663. godine, kada kaže da je to „lijepa kasaba, vrlo razvijena i krasna“.

Slabi snijeg jutros je poškropio čitavo područje pa je slika ispred ulaza u, ispostavit će se, nekadašnji utvrđeni grad, gotovo idilična.

Labin je nalik brojnim drugim istarskim gradićima, a da napravim dobru fotografiju, smeta mi visoki mrežasti stup za struju i još koješta, pa ću se dobro našetati dok nađem pravi kut za najbolju moguću kompoziciju.

Kažu da je sve počelo spontano, sa svega četiri orkestra, i da niko ni u najsmjelijoj mašti nije mogao zamisliti u što će se sve pretvoriti. Možda jedino veliki pjesnik Branko Radičević...

Fužine su sjedište općine, ali po broju stanovnika su tek malo veće od Liča, pa se u gradiću ni nema nešto posebno vidjeti

Calw se, naime, itekako ima čime ponositi, jer je u gradiću rođen jedan od najvećih književnika svih vremena, nobelovac Hermann Hesse.

Na Skulovu vodenicu sam naišao slučajno (i nimalo mi nije žao!), a cilj mi je ustvari crkva svetog Jovana Krstitelja. Znam da sam ponekad dosadan sa crkvama, ima ih na sve strane i često ih nema smisla zaobići.

Nemalo sam iznenađen kad mi crkvu otvara čovjek čiji mi je naglasak na prvu neobičan za istarsko područje, a dobro poznat. Zove se Petar Krezo, iz Čajdraša je, kod Zenice

Na drugom kraju parka izdaleka prepoznajem Vladislava Petkovića Disa, također Čačanina, rođenog u obližnjem Zablaću, i… Ne marim da pijem / al' sam pijan često…

Stotinjak metara dalje, odmah iza prve oštre krivine, potporni zid na kojem je godinama stajao grafit „Ovdje je počeo, a završio u Haagu“. Odnosio se na Darija Kordića, jer je tu, kažu, početkom rata minirana cesta...

Kao i mnogi drugi istarski gradići, i Roč je podignut navrh brda, koje je od Buzeta udaljeno osam kilometara. Roč, kao ni obližnji Hum, nije grad po broju stanovnika, 2011. godine ih je bilo svega 153, već po duhu

Koliko god dvojbi inače postojalo oko Stepinčeva lika i djela, ovdje ih nema, svi odreda su ponosni što gaze zemljom kojom su stupale i njegove noge.

Datum je bio 29. kolovoz, godina 1526., a velikom okršaju prethodilo je osmanlijsko osvojenje Beograda (1521.). S jedne strane sultan Sulejman I., s druge strane Lajoš (Ljudevit) II.

Tako Čiča iz hladovine već desetljećima gleda preplanule Čehinje, Mađarice, Švabice. I mrske Švabe, prepoznajući možda potomke onih što njega i još 58 njegovih drugova okružiše i ubiše u Pjenovcu kod Han Pijeska.

Za Kraljevicu su mnogi prvi put i čuli pripremajući se za natjecanje ''Titovim stazama revolucije'', a onda su zapamtili da tu ima nekakvo brodogradilište