Rezultati po autoru: Igor BOŽOVIĆ

I onda, koja je tvoja novogodišnja odluka? Moja je da me ne brinu 1080 maraka, da me ne brinu zajedljivi glasovi, da se brinem samo oko onoga što mi je blisko, tih nekoliko bića, stvari se ionako pokvare, bili to mobiteli, kompjuteri, automobili...

Nama na putu Europske Unije stoji samo jedan zadatak čitave ove godine, ako ćemo iskreno. To je reforma pravosuđa.

Danas je Dodik čovjek koji je dijelom programske koalicije bez repa i glave, koja će navodno uvesti našu zemlju u Europsku Uniju. Pa ipak, lampice upozorenja pale se baš kao i kod Muska, na svakom koraku.

Zašto se sami preventivno ne pobrinemo da spriječimo obiteljsko nasilje, nepotrebna razaranja obitelji, pa na kraju krajeva, da spriječimo i samoubojstvo, o čemu sve češće čitamo u vijestima crne kronike.

Potpuno sam zbunjen raspletom na političkoj sceni – ne mogu vjerovati da je došlo vrijeme kompromisa, blagog naroda. A opet, ovo nikad prije nismo vidjeli.

No Mostaru nije problem lokacija, niti je Mostar tijesan kad narod nije bijesan, no ako krenemo s protjerivanjem kulturnih institucija kako bi vjerske imale širi plac, onda će netko postavi pitanje sinagoge i Pozorišta Lutaka

Nego, da se mi ne bavimo politikom dok je Mundijal, idemo im dati vremena da se sami raskrinkaju. Jer ionako vi ne biste poveli revoluciju, kao ne znam, u Iranu.

Imaš pravo ne odgovoriti, ili bježati od sredine koja te želi ispitati. Ali ne možeš zabraniti da te ljudi pitaju. Jer tada namećeš svoju volju drugima. A to je diktatura. Jeste, nazovimo je imenom.

Idemo ove godine napraviti iskorak, svi. Ako mogu sjesti Konaković i Čović, ako mogu sjesti Sarajlije s Dodikom, ne znam što je sporno. Samo jednaka pravila da vrijede za sve. Bez demonizacije. Otvorenih dlanova i otvorena srca i misli.

Znači, Naša Stranka, ili si naša ili si nacionalna, de odaberite. Jer ima nas koji smo jednako patili pod objema tim zastavama od kojih vam je jedna sporna, a druga nije.

Mi, opet radi tog istog dualističnog slavenskog paganstva, bez prirodno dobra ili prirodno zla, imamo nekakvu čudnu ljubav prema diktaturama. I upravo zato mi se vječno bavimo pitanjima poput ulice mršala Tita, umjesto da se bavimo bitnim pitanjima

Možda najpoznatija pjesma o ljubavi Bosanca kaže da će prevarit, obećati, poludjeti, i na kraju, kad ti kaže voli te, ne vjeruj mu, laže te.

Mala rečenica je dva takta, ovaj mandata, vratit će se sve za osam godina, ako budete dobro slušali njiha trojicu i prešednika Željku za ponijet.

Ostarili su i Mile i Bakir i Dragan, pogledaš ih kad idu ulicom, đuturumi sve do jednoga. Vakat je i za novu politiku i za nove političare. A sazrelo je vrijeme – sad kad su svi nezadovoljni.

Dva đikana odlučila su iskoristiti vas za vlastitu zabavu, kao meso za klanje na javnoj cesti. Ovog puta bili su to Krstići, Bog im dao mirnu Vječnost. Ali ste mogli biti i vi.

Dragi moji, izdržite, još samo desetak dana, a onda će opet po starom: mi ćemo da rintamo, oni će da kradu.

Da se ne šalimo, knjige u 21. stoljeću nisu neophodne za odvijanje nastave, ali je sasvim jasno da se ponavljati četiri tjedna ne može. Međutim, ovdje se vidi i problem zapošljavanja nastavnog kadra po stranačkoj, a ne stručnoj kvalifikaciji.

Od sutra počinje predizborna kampanja i to bi reklo da će nas obasipati lažima sa svih strana. I što mi sad da činimo?

HNŽ je dom vjerojatno najviše mladih glazbenika na broj stanovnika. Vidimo da je dom i brojnih drugih talenata, recimo inženjerskih. Sportskih. Ali svih ih se vlada kasno sjeti. Jednom pred izbore. Ili nikad. Možda ni tad.

Vi danas živite identitet koji su nam nametnuli stranci. Kolonijalističke sile, samostalni dileri sreće i kredita...

Jer pitanje redovito postavljaju. Jesi siguran da si Hrvat? Iskreno, sad, nakon četiri i malo više desetljeća, ja odgovorim vrlo kratko: Valjda ja znam šta sam.