Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Dodik i razni zajebanti koji opet žele sjesti u meko uglavnom tjeraju sve oko sebe da ih nabiju na tvrdo i da bježe.

Izjava Milorada Dodika, koja bi ga u normalnim državama koštala pada povjerenja pristojnog postotka glasača … kod nas je dočekana gromoglasnim pljeskom…

Glas ide i onima koji svojem stadu svečano otvaraju prvi sloj asfalta.

Komad mosta, na koji se čekalo godinama i koji će se još čekati, dokaz je kako su tupi alati za premošćivanje razdvojenosti obala i kako se gleda na izgradnju zajednice.

Nitko ne trznu na vijest da će se dignuti kredit od kojeg će 70 milijuna eura potrošiti za izgradnju oko 5,1 kilometara autoceste.

Zna se da postoje zajamčena radna mjesta ''na budžetu ili javnom preduzecu'' i da se s njih ne odlazi čak i onda kad se na njih ni ne dolazi.

Još jedna priča završila je ehom tupila, a prosuta obećanja još su jednom dokazala kako se narodu i narodima u BiH može svašta reći bez posljedica.

Sipale su se, na svim razinama i na svim krajevima zemlje u kojoj su ukradeni i djetinjstvo i mladost, i zrelo doba i starost, umiljate riječi o znanju…

Treba sačekati samo deset godina i sve će biti riješeno. Pitanje je postoje li jasne smjernice kad su u pitanju Čovićeve vremenske odrednice.

No, živ čovjek, koji nije umno ubijen i slijep za budućnost, svjestan je da od bilo kakvog veličanja koje će postati teret a ne olakšanje nitko nema koristi. Ponajmanje živi. Mrtvima je svejedno...

I dok će neki drugi svijet gasiti žeđ vodom s Mjeseca, u BiH se gase životi, jedan za drugim i to ne od smrti, nego od ovakvoga života.

Dok se s jedne strane marketinški dobro isplative mržnje razvikuju na sva zvona, s druge se strane, pod krinkom nekih usamljenih ispada, šuti i bira razloge za prešućivanje.

U BiH je, pokazalo je jedno istraživanje koje je palo u sjenu mobitela i limuzina, nemoguće kreirati zdrava radna mjesta. Stoga će BiH pojesti samu sebe.

Mazanje je to, jadno i nespretno, očiju domaćoj i svjetskoj javnosti. Skrivanje je to nedoraslosti aparata svih razina da se bori s bilo kakvim izazovom...

Dobili smo još jednu poskočicu prema kojoj ćemo morati dokazivati ljubav i na osnovu koje će nam vagati domoljublje, dobrotu i ljubi-(ubaci_ime)-izetbegović.

Ne brine njih što ih se sve manje sluša, što slušači odlaze, okreću glavu ili ju zabijaju u pijesak od srama što žive kao bijeda pod uzavrelim bh nebom i pod uglancanom cipelom...

Divni su načini na koje svijet za nas čuje. Najnoviji je sa stomaka nekog kafanskog huligana.

Ne treba biti toliki pametnjaković pa podvući crtu pod izgubljene četiri godine našeg života. Nije se napravilo ništa. Dobili smo samo nekoliko udaraca po džepu i bezbroj šamarčina po glavi.

I dok se krpi nezakrpljiva mostarska rupa, na Marsu je pronađena voda. Ako u Svemiru bude trebalo raditi na kolektorima, znamo koga trebaju zvati.

Nije nam dugo trebalo da slavlje zbog hrvatskog nogometa pretvorimo, nakon nekoliko dana medijske pristojnosti, u novo bojno polje...

U sjeni hrvatskog slavlja i analize jesu li hrvatski reprezentativci trebali na slavlje nabijeno emocijama pozvati kakvog opernog pjevača ili čovjeka s čijim pjesmama se nabrijavaju na pobjede i poraze, prošle su vijesti o našoj tužnoj zbilji.

Samo je trebalo spustiti laktove, protresti mišiće i podsjetiti pamet da nitko ne vrijedi bez onog pored sebe i da borba nema smisla ako jogunjavo srljaš samo za sebe i za u sebe.

Progovorila je mostarska rupa. Zemlja se otvorila jer nije izdržao kanalizacijski kanal iz vremena Austro-Ugarske kojeg su upleli u mrežu novih kolektora.