Rezultati po autoru: Boris ČERKUČ

Nekoć su ferijalci govorili – upoznaj domovinu da bi je više volio! Koliko predrasuđujemo, koliko (ne) znamo ovu zemlju, njene ljude, koliko (ne) putujemo – toliko se i volimo!

Često kažem kako nemamo nikakvu strategiju, ali ipak se tu i tamo pojavi neka, poput mostarske Strategije razvoja 2022-2027 od neki dan. Imamo i mi konačno, nakon dugo vremena, opet Prvu petoljetku!

Teško je u Mostaru biti Mostarac. Izvalio je tu rečenicu naizgled ničim izazvan jedne tople mostarske večeri Zoran Kostić – Cane. Stari Partibrejker znao je kako se iza svjetala ovog grada vješto krije lokalni mrak.

Jedino mi je u svemu utjeha što nas je minula serija potresa učinila boljim i odgovornijim ljudima. Kao što nas je, ustalom, takvima učinila i pandemija koronavirusa.

Stara klingonška poslovica kaže kako si dugovječan sve dok slučajno ne upoznaš nekoga tko može živjeti pet puta dulje od tebe. Može se primijeniti i kod nas.

Iako se politika i dalje trudi opstati kao tema broj jedan u ovoj zemlji, čini se kako je inflacija ipak ovih zadnjih tjedana odnijela prevagu. Gle čuda, svima nam je ona zajednički problem!

Bude ti drago kad se nešto u gradu ''picne'', ali ne možeš biti baš, ono, pravo sretan kad to nismo ''picnuli'' radi sebe, nego radi gostiju

Kiša je došla sporo, ali ipak je stigla. Samo da bi još jednom sprala naš veliki problem. Ne, on nije gore gdje mislite, nego je on svuda oko nas. I u vama.

Sve dok ljudi drže sjećanje na fine stvari ima nade da ćemo jednog dana i mi opet biti fini. I opet imati neki drugi smisao.

Iznenadilo bi vas kada bi zbilja znali koliko ljudi potajno navija za rat. No, vjerujem kako bi vas iznenadilo i koliko ljudi je zbilja za njega spremno.

Petnaest dana nakon već se osjećate bolje, a nije vam trebao ni jod, ni vreća brašna, a ne brine vas ni što vam je gorivo na rezervi. A pogotovo vas ne sekira još uvijek otvorena mogućnost Trećeg svjetskog rata. Zar ne?

Postojala je neka tiha nada kako će, čim popusti presing korone, svijet postati bolje mjesto. Ako ne svijet, onda barem ovo malo naše sirotinje. Naravno, nismo mi te sreće.

Pišem ovo s nadom da će danas, dok počinje sranje u Ukrajini, netko pronaći vremena pročitati i kolumnu koja govori o jednom upokojenom ratu, kojega svako malo najavljuju da će se kao zombi ustati i ugristi preostali život u zemlji

Kad god čujem da nam, nakon toliko godina, netko još želi pomoći, donirati, udijeliti, obuzme me snažan osjećaj stida i neka čudna tuga. Pogotovo jer ovdje, u osnovi, nemamo ništa protiv.

Čišćenje sobe se može raditi na dva načina – temeljito, s bolnim rezovima i bacanjem pola života u kontejner – ili na drugi način, strateškim fejkanjem, samo da zamažeš oči gostima.

Koliko svjetla koja se pale ili ne pale na tri velebna stara nebodera na Aveniji mogu reći o našem defetizmu? Sve više je onih koji kažu – puno!

Mnogo još vremena će trebati da Mostar postane iole normalan i uređen grad. Trebat će i mnogo truda, pogotovo ako ne želimo do iole normalnog grada doći za nekih trideset godina.

Priznali mi to ili ne, dotle smo se doveli da su odlasci ovdje prirodnija, normalnija pojava od ostanaka. Oni koji ostaju zapravo idu uz struju, linijom većeg otpora.

Da mi je netko prekjučer pričao ne bih vjerovao, ali, evo, netko se jučer sjetio ubaciti u igru i zatopljavanje odnosa u Federaciji.  Može li se vjerovati proljeću u prvom mjesecu?

Građani uvođenje plaćanja parkinga gledaju isključivo kao novi namet. Morat će se uložiti dosta truda i ozbiljnosti da im se dokaže drugačije. I ne samo u parking.

Pred nama je godina koju su unaprijed osudili – ratovi, inflacije, redukcije, omikron i ekipa. Ne izgleda lijepo, ali ponovit ću posljednje riječi Pape Ivana Pavla Drugog – Ne bojte se!

Realno, Mostar je još uvijek daleko od onoga što bi pravi grad modernog doba trebao biti. Ali, u općem kaosu ludog svijeta, zadnji u koloni ponekad ispadne, nekim čudom, i najpametniji.

Toliko pregovarača i inicijatora dolazi u ovu zemlju, ali nitko, baš kao i ovi naši, ne uspostavlja pravu dijagnozu. Čak i ako kaže da je ima, ne čini ništa konkretno da problem riješi. Taj film sam već gledao.