Rezultati po autoru: Boris ČERKUČ

Otkad je svijeta i vijeka postoje najmanje dvije verzije, dva viđenja istog događaja. Zato su ljudi nekad davno i izmislili suce.

Zaboravismo izbore kao da ih nije ni bilo. Tu i tamo naiđeš na zaostali, naravno, nesklonjeni plakat, pa ne znaš bi li se prvo nasmijao, ili je bolje zaplakat'?

Žrtve će jedino ispravno oplakati društvo koje će iz njihovog stradanja izvući pouke. Da se, recimo, prestanemo nemilosrdno igrati s prirodom i plesati na ivici žileta. No, znam ja nas…

Kad se sve sabere i oduzme, neobično mirno skončat će ova kampanja za mostarske lokalne izbore. Suprotno očekivanjima, a i željama nekih, Mostar se možda i umorio od očekivanja drukčijeg i prihvatio sebe kakav već jest.

I UEFA bi nam pozavidjela kako smo posložili kvalifikacije na izborima u gradu i kako će sve prštati od spektakla u velikom finalu, kojem datum, dakako, još nije određen.

Ovim putem najsrdačnije se zahvaljujem svom imenjaku, Borisu, ili onome tko mu je planirao put, što nije navratio u ove naše krajeve.

Najgora rabota je kad misliš da radiš za sebe, a zapravo radiš za drugoga. Najgori osjećaj je kad misliš da si im ga šuknuo, a zapravo si ga sam sebi.

Što više prolazi vrijeme, sve sam nekako više uvjeren kako je dostojanstveno ostarjeti prava umjetnost. Možda i najveći izazov od svih izazova za svakog pojedinca.

I dalje ne znam je li činjenica da policiju rijetko viđam i čujem stvar za pohvaliti se ili stvar za žestoko zabrinuti se.

U Mostaru često ljudi odu na neke događaje da bi podržali stvar. Možda ih neki konkretan događaj baš toliko i ne zanima, ali dođu čisto da se malim brojem okupljenih ne sramotimo pred svijetom.  

Da je ljubav prema domovini, djedovini i rodnoj grudi ovdje barem deseti dio od deklarirane na društvenim mrežama, flota kanadera ne bi nam ni trebala, jer požara ne bi ni bilo. Ali bi ih imali, jer odgovorna društva ništa ne prepuštaju slučaju.

Danas je na konju onaj koji još uvijek ima svog majstora. Ili je, još bolje, nekim čudom sam svoj majstor. Svi drugi su propali k'o žeton na društvenoj ljestvici i žive u strahu od kvara i nemiru od renoviranja i gradnje.

U pjesmi glavni junak kuje konja po mjesecu. U stvarnosti, reklo bi se da sedla mrtvog konja. A majka, klela ne klela, njezino je prošlo.

Za promjenu bih volio vidjeti kako izgleda taj dijalog u Mostaru. Vazda ga najavljuju, a ja čujem samo monologe.

Ramo Isak se žalio Sudu BiH na odluku SIP-a

Samo zamislite sebe i bližnje u situaciji kad vam nema nazad i kad vam život solju curi niz obraze, dok grlo hoće nešto reći, ali svaka riječ je besmislena. I umire skupa s vama.

Nekoć si se oholo cjenkao sa dobrim majstorom, a danas si sretan ako si uhvatio bilo koga nalik majstoru. Nekad si mu stajao nad glavom i zabadao nos u posao, danas pristaješ na sve, samo da ne ode...

Svake dvije godine Bosna i Hercegovina proživljava nogometni test istine, makar se reprezentacija zemlje među one najbolje uspjela ugurati samo jednom.

Dok sam otvorenih usta gledao Messija kako šalje lopte s očima, vjerujući da je samo jedan takav, stariji bi samo ozbiljno rekli – ovako je i naš Kulje! Ali, jedan je Kulje!

Izborna godina je. Lokalni izbori svuda u svijetu kao teme imaju lokalnu upravu, poboljšanje kvalitete života ili infrastrukturu. Kod nas, top tema će opet biti 1992. Ili 1993.

Čovjek je oholo đubre. Tako veliku i iskonsku, jedinu opipljivu mu istinu nazvati malim slovom. Još se pretvarati da ono ne postoji! Tako mi toga!

Novi datum koji bi većini u Mostaru bio prihvatljiv? Lakše je zamisliti kako ćemo prije pronaći izvanzemaljce, način za pretvoriti vodu u gorivo ili iglu u plastu sijena.

Zašto se ovako glasno šuti na najveću komediju ikad viđenu? Odgovor je vrlo jednostavan i uzidan je prešutno u temelje ovog našeg društva. I treba ga staviti i u himnu i u Ustav. Jer je nesalomljiv i nenadjebiv.