Turska oporba je nakon dužeg vremena izgleda konačno pronašla odgovarajućeg protukandidata predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu na predstojećim izborima. Riječ je o predsjedatelju Republikanske narodne stranke (CHP) Kemalu Kilicdarogluu koji bi se trebao kandidirati kao predstavnik oporbe za predsjedničke izbore zakazane za 14. svibanj ove godine.

No, tko je taj čovjek koji bi trebao lišiti moći Erdogana, turskog čelnika koji je već duže od 20 godina na vlasti?

„Birokrat godine"

Kemal Kilicdaroglu je rođen 1948. kao dijete državnih službenika u jednom selu u istočno-anatolskoj regiji Tunceli. Potječe iz alevitske obitelji. Aleviti su etničko-religijska manjina u Turskoj. Četvrto je od sedmero djece i jedini u obitelji koji je studirao. U Ankari je diplomirao gospodarstvo i financije te je 1971. započeo radni život kao referent u turskom Ministarstvu financija. Korak po korak je gradio karijeru u turskom upravnom aparatu te je 1992. imenovan direktorom Uprave za socijalno osiguranje (SSK). 1994. ga je jedan financijski časopis nazvao „birokratom godine" - 1999. je otišao u mirovinu, piše DW.

Foto:AP / Kemal Kilicdaroglu

Oduvijek je bio poznat kao pošten i pouzdan, što nisu baš uobičajene karakterne crte političara, posebice ne turskih. Kao birokrat se borio protiv korupcije. Zahvaljujući svome dugogodišnjem radu u osiguravateljskom sektoru je navodno stekao sposobnost pronalaženja igle u sijenu. „U sobi punoj državnih akata, Kilicdaroglu može munjevito pronaći nepravilnosti i korupciju", ističe jedan član CHP-a u razgovoru za DW i dodaje: „Pritom ostati pošten nije samo vrlina, već i dužnost."

Nova politička karijera

Kilicdaroglu je u javnosti stekao imidž kao birokrat koji se bori protiv korupcije. Njegova politička karijera je započela kada je na zahtjev socijaldemokratsko-kemalističke CHP pripremao jedno izvješće o korupciji. To izvješće je naišlo na pozitivan odjek kod tadašnjeg predsjedatelja stranke Deniza Baykala te potaknulo Kilicdaroglua da se počne baviti politikom. Njegov prvi mandat u turskom parlamentu je uslijedio nakon izbora 2002., godine u kojoj je aktualni predsjednik Erdogan stupio na vlast.

2007. je izabran za zamjenika predsjedatelja Kluba zastupnika CHP-a. Njegova medijska prisutnost je znatno porasla kada je objavio nekoliko dokaza o korupciji u zemlji. Njegova popularnost je porasla dodatno zbog verbalnih sukoba s više zastupnika iz redova Erdoganove islamsko-konzervativne stranke AKP. 2009. se kandidirao za gradonačelnika Istanbula, ali je izgubio protiv AKP-ovog kandidata.

Predsjednik stranke zahvaljujući seks-skandalu

Kad je 2010. zbog jednog seks-skandala dugogodišnji CHP-predsjednik Deniz Baykal morao napustiti funkciju, Kilicdaroglu se kandidirao za mjesto šefa stranke. Na stranačkom kongresu je dobio svih 1189 važećih glasova. Iako je većina CHP-ovih pristaša podržala njegovu kandidaturu, njegova popularnost je od tada opadala. Stranačka baza je danas podijeljena po pitanju Kilicdaroglua.

Na međunarodnom planu je postao poznat kad je 2017. pješice išao od Ankare do Istanbula. Na oko 420 kilometara dugi put je sa svojim pristašama krenuo u okviru prosvjedne akcije „Marš pravde" kojom se htjelo ukazati na sve češće represije od strane AKP-ove vlade. Povod za 25-dnevni marš je bila zatvorska kazna za CHP-političara i novinara Enisa Berberoglua.

„Nikad se ne ljutim"

Kilicdaroglu, koji bi mogao postati 13. predsjednik Republike Turske, poznat je i po svojoj smirenosti. Jedno od njegovih nadimaka u javnosti je „Gandhi-Kemal" zbog njegove navodne karakterne sličnosti s Mahatmom Gandhijem.

Jednom prilikom je u intervjuu kazao kako se nikad „ne ljuti". Njegova supruga je to potvrdila riječima: „On je prijatan i vrlo miran. Malo previše miran. Kemal nikad ne povisuje ton, nikad ne viče. S tim čovjekom se ne možete niti lijepo svađati. Katkad me izluđuje što je tako miran", kazala je Selvi Kilicdaroglu.

Zastupnik CHP-a i zamjenik predsjedatelja stranke Bülent Kusoglu poznaje Kilicdaroglua već godinama. Raditi s njim izgleda jednostavno, ali je ustvari teško, kaže. On je izrazito strpljiv, odlučan, detaljan i uporan", dodaje Kusoglu u razgovoru za DW.

Osim toga, važi kao političar na kojeg je u političkoj povijesti Turske izvršeno najviše fizičkih napada ili atentata. Dosad je, između ostalog, preživio oružani napad od strane kurdske milicije PKK, napad u parlamentu te pokušaj bombaškog napada od strane terorističke organizacije „Islamska država" za vrijeme njegovog „Marša pravde".

Najbolji kandidat?

Usprkos pozitivnom imidžu, Kilicdarogluu se u javnosti već godinama predbacuje da nije dovoljno karizmatičan kako bi bio prava alternativa Erdoganu. Njegova kandidatura je dovela do razdora u oporbenom savezu koji se sastoji od šest stranaka. CHP i pet drugih oporbenih stranaka već duže od godinu dana surađuju kako bi povećali svoje šanse na izborima protiv Erdogana.

No, ta šestorka se zamalo pretvorila u petorku, jer je druga po veličini oporbena stranka Iyi zaprijetila napustiti savez nakon što je bilo jasno da će se Kilicdaroglu kandidirati. Predsjednica te stranke Meral Aksener smatra da bi se trebao kandidirati netko tko „može pobijediti protiv Erdogana". Nakon brojnih pregovora iza kulisa su se strasti u šestorci očito smirile. Aksener sada izgleda ipak podržava Kilicdarogluovu kandidaturu. Kompromis je bio da bi u slučaju pobjede gradonačelnici Ankare i Istanbula, Mansur Yavas i Ekrem Imamoglu, trebali postati „zamjenici predsjednika".

Yavasa i Imamoglua je Aksener smatrala boljim izborom, jer uživaju veliku podršku u društvu. Plan opozicije je sada da ta dvojica političara ojačaju Kilicdarogluovu kandidaturu. I ostalih pet stranačkih predsjedatelja u okviru šestorke bi trebalo biti imenovano „zamjenicima predsjednika". Turski Ustav predsjedniku države dozvoljava imenovanje nebrojeno puno zamjenica i zamjenika. Hoće li i to poljuljano jedinstvo oporbe biti dovoljno za izbornu pobjedu, pokazat će se za nekoliko tjedana.