Prva bitka sljedećeg rata, naziv je znanstvene vojne studije koju je uradio i razvio Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) kako bi testirao sve moguće scenarije u slučaju da izbije sukob Kine i Amerike oko otoka Tajvana.

Prema postavkama ove studije, Kina bi pokušala klasičnu amfibijsku vojnu invaziju na Tajvan. CSIS je razvio programe za simuliranje sukoba uzevši u obzir mnoge parametre i pokrenuo ih 24 puta. U većini završenih scenarija, Sjedinjene Države, Tajvan i Japan porazili su konvencionalnu amfibijsku invaziju Kine i zadržali Tajvan.

Međutim, ova je obrana imala visoku cijenu. Sjedinjene Države i njihovi saveznici izgubili su desetke brodova, stotine zrakoplova i desetke tisuća vojnika. Tajvanu je uništeno gospodarstvo. Nadalje, veliki gubici naštetili bi globalnoj poziciji SAD-a dugi niz godina.

Kina je također teško izgubila, a neuspjeh da se okupira Tajvan mogao bi destabilizirati vladavinu Komunističke partije Kine.

U zaključku ove studije, autori navode kako takva pobjeda stoga nije dovoljna i da Sjedinjene Države trebaju odmah pojačati mjere odvraćanja Kine od invazije.

Foto: Canva / Ako se Tajvan preda prije nego što se snage SAD-a mogu pokrenuti, sve ostalo je uzaludno

Vrijednost studije je prema autorima u tome što bi američka politika bila radikalno drugačija da je obrana beznadna nego da je uspješna obrana moguća. Ako se Tajvan može obraniti od Kine bez pomoći SAD-a, onda nema razloga za prilagođavanje strategije SAD-a takvoj nepredviđenoj situaciji.

S druge strane, ako nikakva pomoć SAD-a ne može spasiti Tajvan od kineske invazije, onda Sjedinjene Države ne bi trebale poduzimati ''donkihotovske'' napore da obrane otok.

Međutim, ako američka intervencija može osujetiti invaziju pod određenim uvjetima i oslanjanjem na određene ključne sposobnosti, onda bi američku politiku trebalo oblikovati u skladu s tim. Na taj bi način Kina također bila vjerojatnije odvratena od invazije, navode autori studije.

Detaljnost studije

U studiji se dalje navodi na koji je način ona realizirana, kako su vođene ''borbe'', koje su podatke koristili i na koji su način došli do rezultata.

Studija detaljno navodi kako bi počela invazija, od početnog bombardiranja koje bi uništilo većinu tajvanske mornarice i zračnih snaga u prvim satima, nastavkom raketnih napada, blokadom otoka od strane kineske mornarice pa do pokušaja američke mornarice i saveznika da brodovima i zrakoplovima dođu i pomognu opkoljenom otoku.

''Deseci tisuća kineskih vojnika prelaze tjesnac u kombinaciji vojnih amfibijskih letjelica i civilnih roll-on, roll-off brodova, dok jurišne zračno-desantne trupe slijeću u unutrašnjost otoka. Međutim, u najvjerojatnijem "osnovnom scenariju", kineska invazija brzo propada. Unatoč masivnom kineskom bombardiranju, tajvanske kopnene snage pristižu na obalu, gdje se osvajači bore da osiguraju dopremu zaliha i krenu prema unutrašnjosti.

U međuvremenu američke podmornice, bombarderi i borbeni/jurišni zrakoplovi, često pojačani Japanskim snagama, brzo onesposobljavaju kinesku amfibijsku flotu. Kineski udari na japanske baze i američke površinske brodove ne mogu promijeniti rezultat: Tajvan ostaje autonoman'', dio je zaključka iz američke studije.

Ali, ovdje postoji jedna glavna pretpostavka: Tajvan se mora oduprijeti, a ne kapitulirati. Ako se Tajvan preda prije nego što se snage SAD-a mogu pokrenuti, sve je ostalo uzaludno.

Rezultati

Prema studiji, ova obrana ima visoku cijenu. Sjedinjene Države i Japan gube desetke brodova, stotine zrakoplova i tisuće vojnika. Takvi bi gubici naštetili globalnoj poziciji SAD-a mnogo godina. Iako je tajvanska vojska neslomljena, ozbiljno je degradirana i ostavljena da brani oštećeno gospodarstvo na otoku bez struje i osnovnih usluga. Kina također teško trpi. Njena mornarica je u rasulu, jezgra njenih amfibijskih snaga je slomljena, a deseci tisuća vojnika su ratni zarobljenici.

Koliko to realno zvuči? Iako se radi samo o fiktivnom scenariju, to je ono što bi se najvjerojatnije dogodilo ako bi Kina u današnjem omjeru snaga odlučila pokrenuti amfibijsku invaziju na svoj susjedni otok na jugoistoku.

Tajvan je za Kinu legitimni posjed; i sredstvo ogromne strateške važnosti u nastojanju da proširi svoju kontrolu nad Južnim kineskim morem.

Video: Prva bitka sljedećeg rata: Sukob SAD-a i Kine oko Tajvana

Kina se naoružava i čeka

Kina je posljednjih godina poduzela ozbiljnu modernizaciju svojih pomorskih sposobnosti i tehnologija, transformirajući mornaricu koja uglavnom patrolira obalnim vodama u respektabilnu dominantnu flotu.

Još 2022. godine, kineski brodograditelji porinuli su svoj treći nosač zrakoplova (CV-18 Fujian), jedan amfibijski jurišni nosač tipa 075, tri jedinice njihovog velikog razarača tipa 055 i još nekoliko višenamjenskih fregata tipa 054A; pored pet razarača tipa 052D koji su završeni u brodogradilištima Dalian.

S obzirom na najnovija izvješća koja pokazuju da bi se invazija vrlo vjerojatno mogla dogoditi prije kraja desetljeća, ratna igra daje duboki uvid u to kako bi se to umanjilo.