Tijekom izricanja sudske odluke o odgodi suđenja za veljaču, osmero je Hrvata sjedilo na lijevoj strani sudnice - u prvom redu supružnici iz Varaždina Nadica i Damir Magić, a do njih Zoran Subošić, gitarist Hladoga piva i supruga Azra Imamović Subošić.

Subošići su nosili bijele košulje, a nakon izricanja odluke su se zagrlili. Iza njih, u drugom redu su sjedili Ivona i Noah Kraljević, ona u crnom, a on u ljubičastoj košulji, piše Jutarnji.hr.

Tri reda

Pokraj Kraljevića su se na drvenu klupu smjestili Aleksandra Peršić i njezin muž Ladislav Peršić. Prije dolaska sutkinje s njima je u sudnici razgovarao Dario Klasić, službenik Hrvatskog veleposlanstva u Južnoafričkoj Republici koje je nadležno i za Zambiju. On je jučer doputovao iz Pretorije. Za vrijeme izricanja sudske odluke sjedio je u trećem redu iza osumnjičenih.

Foto: MARKO MISCEVIC/CROPIX / Hrvati u Zambiji

Klupe na desnoj strani sudnice bile su rezervirane za one koji su došli slušati suđenje uključujući i četvoro novinara iz Hrvatske kojima je bilo dozvoljeno praviti bilješke dok je fotoreporterima i snimateljima pristup bio zabranjen.

Za stolom ispred klupa, smjestila su se dvojica odvjetnika osumnjičenih Hrvata, predstavnik tužiteljstva te jedna sudska djelatnica, dok je sutkinja, koja je zadnja ušla u prostoriju, zauzela svoje mjesto na povišenoj poziciji nasuprot svima ostalima. Dok je izgovarala sudsku odluku, osumnjičeni su morali ustati.

Nakon toga je ona izašla iz sudnice, a hrvatski su državljani porazgovarali sa svojim odvjetnikom Kelvinom Silwimbom, a po vedrim izrazima lica zaključili smo da ih je hrabrio, no nismo mogli čuti o čemu su razgovarali.

Do daljnjeg

Novinari i slušači su potom zamoljeni da izađu iz sudnice, a iza zatvorenih vrata su ostali Hrvati s odvjetnicima. Sve vrijeme do tada vrata sudnice iz koje se izlazi na dvorište suda, bila širom otvorena i svatko malo bi netko od slušača ušetao ili pak ustao s klupe i izašao.

Među njima je bilo i nekoliko zambijskih novinara jer tamošnji mediji redovito izvještavaju o ovom slučaju.

Damir Klasić iz Hrvatskog veleposlanstva nam je na pitanje kada bi Hrvati trebali izaći iz pritvora kazao da se ispunjavanje uvjeta malo odužilo, no da su svi uvjeti koje je sud naložio na zadnjem ročištu 12. siječnja ispunjeni prošli petak 20. siječnja u kasnim popodnevnim satima te je sud isti dan izdao službenu odluku odluku da se mogu braniti sa slobode.

Foto: MARKO MISCEVIC/CROPIX / Hrvati u Zambiji

"Taj dokument je preduvjet da se može predati zahtjev za reguliranje njihovog privremenog boravka u Zambiji. Taj zahtjev je predan danas i nadam se da će službe nadležne za imigraciju odobriti privremeni boravak za osmero optuženih hrvatskih državljana. Ne mogu potvrditi da će to biti danas. Osigurana je kuća u kojoj će oni biti smješteni o vlastitom trošku, odnosno trošku svojih obitelji. Tamo će boraviti do daljnjeg. Moraju biti dostupni sudu i pojavljivati se na ročištima koje će sud zakazivati", rekao nam je Klasić i otkrio što se može očekivati na sljedećim ročištima 6. i 10. veljače.

Pomoć misionara

"Ne očekujem da će i jedna i druga strana iznositi svoje argumente, odnosno dokazne prijedloge. U ovom dijelu postupka tužiteljstvo je to koje će izvoditi dokaze. Jedino što hrvatski državljani, odnosno njihov branitelj po službenoj dužnosti kao i njihov odvjetnik, imaju pravo je unakrsno ispitivati svjedoke koje predlaže tužiteljstvo. U kasnijem dijelu postupka optuženima će biti omogućeno da se brane te da predlažu svoje dokazne prijedloge za koje smatraju da im mogu omogućiti da se obrane od optužbe", ističe Klasić.

Pitamo ga postoji li službena potvrda informacije da su dokumenti za usvajanje djece iz DR Konga, na temelju kojih su hrvatske vlasti izdale putovnice za četvoro djece, krivotvorene?

"Preliminarne istrage su pokazale da su dokumenti, odnosno sudske presude iz DK Konga falsificirani. Znači na optužbi je da to dokaže", govori Klasić.

Otkriva nam kako su Hrvati tijekom svog cijelog boravka u pritvoru imali priliku zatražiti i dobiti sve što im je bilo potrebno poput hrane, lijekova. To im je, dodaje, omogućilo Veleposlanstvo i hrvatski misionar koji je uložio puno truda, ali i još nekoliko hrvatskih obitelji u Zambiji koje su se jako angažirale da se pomogne pritvorenim Hrvatima.

A što je s četvoro djece iz DR Konga koja imaju hrvatske putovnice?

"Ta djeca koja imaju valjane i vjerodostojne hrvatske dokumente, u ovom trenutku su smještena u objektu na tajnoj lokaciji u Zambiji. Veleposlantvo ima pouzdanu informaciju koji je to objekt. Zambijske vlasti djecu tretiraju kao žrtve i ne dopuštaju da ih se posjećuje te su ona pod stalnom policijskom zaštitom. Sudbina te djece će u svakom slučaju ovisiti o ishodu ovog sudskog postupka", kazao je Klasić za Jutarnji list.

Foto: MARKO MISCEVIC/CROPIX / Hrvati u Zambiji

Spora administracija

Neslužbeno saznajemo da nije neuobičajeno da se sudska ročišta odgađaju. Također nije običaj da se optuženici pisanim putem obavijeste od odgodi rasprave nego oni to saznaju kada dođu na sud.

Zambijsko tužiteljstvo sada treba Hrvatima dokazati krivnju, a do tada se oni smatraju nedužnima. Dobro upućeni nam kažu da je teško predvidjeti kojom će dinamikom tužiteljstvo izvoditi dokaze predočenjem dokumenata i ispitivanjem svjedoka.

Podizanje optužnice, kako saznajemo, za nadležne imigracijske službe nije valjani razlog za produživanje turističke vize s kojom su Hrvati ušli u Zambiju te je stav imigracijskih službi bio da Hrvati, ako ne žele platiti taksu i regulirati svoj boravak, moraju ostati u pritvoru.

Nakon što su tamo već proveli 45 dana, oni su svakako htjeli izaći i braniti se sa slobode te je svatko od njih platio 18.000 zambijskih kvača što je oko tisuću eura.

Njihove obitelji su se vrlo brzo organizirale i udružile kako bi se skupio taj novac. Po neslužbenim informacijama koje imamo, njihovo puštanje iz pritvora se očekuje danas ili najkasnije sutra. No nikad se ne zna sa zambijskom administracijom koja je jako spora.

I njihov branitelj po službenoj dužnosti kao i njihov odvjetnik Silwimba suzdržavaju se od bilo kakvog kometiranja sudskog postupka što im je i obveza jer bi se njihovi razgovori s novinarima smatrali nepoštivanjem suda. Samim optuženicima zakon brani da govore za medije.